Misonarke koje taže Isusovu žeđ

Ove godine kćeri sv. Majke Terezije obilježavaju 75. obljetnicu osnutka Kongregacije u Kolkati (Indija). Njihovo svakodnevno poslanje, utemeljeno na služenju najsiromašnijima, postalo je živo svjedočastvo milosrdne ljubavi u svijetu.

Žedan sam!

„Isus je darovao karizmu za utaživanjem žeđi za ljubavlju Majci, a to je specifično za svaki dio svijeta u kojem Misionarke djeluju, ovisno o potrebama i okolnostima toga društva“, objasnila nam je s. Marijana, jedna od dvije Hrvatice u Domu Majke Terezije u Jukićevoj 24.

Druga je s. Dobrila, koja je i osobno poznavala Majku Tereziju. Na gornjoj fotografiji možete je prepoznati po fizičkoj sličnosti s Majkom.

Križ u kapelici u Domu Majke Terezije / Foto: Marija Pažin

Danas njihova karizma budno odgovara na potrebe ljudi iz više od 130 zemalja svijeta.

„Prije svega bih rekla da je to osoban poziv, iako nas ima preko 5 tisuća, svaka od nas je pozvana na svoj jedinstven način živjeti poziv. Naprimjer u Zagrebu – ako krenemo od ove Kuće, koja je jedna od najvećih u regiji – apostolat je širok i potrebe su velike. Imamo pučku kuhinju gdje naši ljudi – štićenici i siromasi – imaju mogućnost doći, sjesti i pojesti obrok“, istaknula je s. Marijana i napomenula:

„Pored toga, ono najzahtjevnije danas, jest komunikacija i pristup našim ljudima. Ljudi koji nam dolaze imaju različite potrebe, a ona koju svi dijele jest ona za razgovorom.“

Kod nas su svi dobrodošli!

Izložba Zvonimira Atletića u pučkoj kuhinji u Jukićevoj ulici / Foto: Marija Pažin

Korisnike Doma posebno zanima duhovna pozadina sestara koje o njima skrbe, ističe s. Marijana. „Kod nas su svi dobrodošli!“, istaknula je. Spomenula je da se ondje gdje Misionarke djeluju uvijek događaju obraćenja – bilo to u Banjoj Luci ili u Pakistanu. „Svakako je da naša djela govore više od riječi.“

Providnost se savršeno brine za nas!

Iz dana u dan, na vrata im kucaju brojni. Jednima treba pomoć, drugi ju žele dati. Zaliha nemaju, ručak pripremaju od onoga što im je Providnost da.

„Kad kažemo Providnost, puno puta ljudi misle da se to isključivo odnosi na novac. Sjećam se da je Majka jednom prilikom u razgovoru s novinarima rekla: ‘Bog ima puno para!’ Providnost, za mene osobno, su ljudi koji nam svakodnevno dođu na vrata i volonteri koje nam Gospodin šalje za sve naše potrebe. Gospodin tu nikada nije zakazao.“

Bog ima puno para!

Kapelica u Domu Majke Terezije u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

„Časne sestre iz kamenog doba“

Redovnice žive u svojevrsnoj tehnološkoj izolaciji – nema kućanskih aparata, mobitela, interneta… Dobro je to promišljen, prije svega duhovni izbor, po uzoru na radikalno siromaštvo njihove utemeljiteljice.

„Često nas posjetitelji pitaju kako izgleda život bez perilice rublja. Naravno, ne koristimo perilicu za rublje ovdje, ali u nekim kućama gdje skrbimo o oboljelima od zaraznih bolesti moramo je imati. Posjetitelji, osobito djeca, znaju se šaliti pa reći da smo ‘časne sestre iz kamenog doba’“, prepričala je.

Detalji u Domu Majke Terezije u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

„Ja u tome vidim veliku slobodu. Svijet je prepun tehnologije, istovremeno, moram priznati da u susretu s ljudima primjećujem veliku usamljenost, kao da se radi o raširenoj bolesti današnjice. Ljudima je često potreban samo razgovor i nečija prisutnost“, posvjedočila je Misionarka.

Pučka kuhinja: mjesto susreta

Pučka kuhinja svakodnevno, izuzev četvrtkom, služi ručak za oko stotinu korisnika. A nedjeljom i blagdanima taj broj dosegne i 180.

„Ručak počinje u 15 sati – kada otvaramo vrata korisnicima. Svaki obrok počinjemo molitvom i blagoslovom hrane. U pučkoj kuhinji se naši ljudi osjećaju kao doma. Za vrijeme pandemije COVID-a 19“, prisjetila se s. Marijana, „ljudi su silno željeli doći, sjesti i pojesti obrok jedni s drugima, unatoč tome što smo im obroke spremali ‘za van’.“

Pučka kuhinja Misionarki ljubavi u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

U svakonednevnom radu pomažu im i volonteri.

„Našim ljudima ti susreti puno znače, ali i nama. Majka Terezija je uvijek govorila da su Euharistija i siromasi nerazdvojivi jedno od drugoga. Svaki naš dan započinje s Euharistijom, na kojoj sudjeluju i korisnici Kuće. Njihova prisutnost je za mene ozdravljujuća. Naši siromasi su tako veliki ljudi, od kojih možemo toliko toga naučiti.“

Euharistija i siromasi su nerazdvojivi jedno od drugoga.

Pučka kuhinja u Jukićevoj često surađuje i s drugim pučkim kuhinjama u Zagrebu, najviše s franjevcima konventualcima na Svetome Duhu.

A primaju i darove dobročinitelja…

„Ljudi nam donose namirnice ili hranu nakon većih proslava. Pomažu nas i novčano, pa ono što nam zaista nedostaje možemo kupiti. Zahvaljujući njima, nikad ničega ne nedostaje.“

Čudesni zagovor sv. Majke Terezije

U Domu se nalaze dvije relikvije prvog stupnja: pramen kose i kapljice krvi svete Majke Terezije. U manjoj kapelici koja se nalazi u klauzuri se nalazi relikvija krvi, a u većoj kapelici u sklopu pučke kuhinje nalazi se relikvija kose i Majčin osobni molitvenik.

Relikvija krvi Majke Terezije / Foto: Marija Pažin

Osim toga, u Zagrebu se mogu pronaći i sandale Majke Terezije, u kojima je svetica došla u Zagreb, u kapeli sv. Dizme na križanju zagrebačkog Kaptola i Nove Vesi.

Relikvije privlače brojne posjetitelje, bilo iz domovine ili dijaspore, a najviše na sam blagdan Majke, 5. rujna.

„Relikvije svjedoče o njihovim uslišanim molitvama i čudesima po zagovoru svetice“, objasnila je Misionarka.

Relikvija kose Majke Terezije i njezin molitvenik / Foto: Marija Pažin

Svjedočanstva iz zatvora

Puno svjedočanstava čule smo i iz zatvora, kaže s. Marijana, „zatvorenici su nam govorili o čudesnim susretima sa ženom koju su prvi put vidjeli na sličici – koju bi im poklonile Misionarke ljubavi.“

Po zagovoru Majke Terezije dogodila su se brojna ozdravljenja od tumora i neplodnosti, podijelila je, osobito kada govorimo o Majčinom grobu u Kolkati – hodočasničkom mjestu koje okuplja ljude iz svih dijelova svijeta, neovisno o vjeri i naciji.

Relikvija krvi Majke Terezije / Foto: Marija Pažin

„U svakodnevnom radu osjetimo Majčinu prisutnost, u tako malim, a opet velikim stvarima svjedočimo njezinoj veličini“, istaknula je.

Od Kalvarije do Pakistana: Gospodin me pozvao dok sam čitala knjigu

Naša sugovornica prepričala nam je kako je i sama postala „kćer Majke Terezije“ te da put razlučivanja poziva, unatoč oduševljenju Majkom Terezijom i njezinom zajednicom, nije bio nimalo lagan.

„Puno sam čitala o Majci. Uvijek kažem: ‘Gospodin zna gdje nas treba naći – ondje gdje mi jesmo’. Tako je i mene našao dok sam čitala. Nikad nisam pomišljala da ću jednoga dana postati redovnica, ali kad sam istinski tražila Božju volju u svom životu spoznala sam da je moje mjesto Misonarkama ljubavi, iako sam se pozivu dugo opirala.“

Dom Majke Terezije / Foto: Marija Pažin

Otkrila nam je da je konačnu potvrdu za duhovni poziv dobila ni manje ni više nego na Kalvariji dok je bila u posjeti Svetoj Zemlji. Prepričala je da je u hodu po brežuljku tražila onaj konačni znak od Gospodina – a On joj je u susret poslao dvije Misionarke ljubavi.

Ono što me istinski privuklo u ovu zajednicu jest konkretnost – ljubav na djelu.

Poziv je s. Marijanu odveo u Pakistan, na njezinu prvu misiju. „Isus djeluje moćno i u Pakistanu, i bilo gdje on to želi. Milost našeg poziva jest što nas Gospodin šalje gdje god poželi jer naše mogućnosti i snage dolaze upravo od Njega.“

Kapelica u Domu Majke Terezije u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

U Pakistanu je s. Marijana provela četiri godine u radu s djecom s teškoćama u razvoju, u jednoj od pet kuća sestara Misionarki u toj zemlji. Iako je Pakistan islamska zemlja, sestra svjedoči da su muslimani ondje oduševljeni kršćanima upravo zbog ‘Istine’ koju donose.

Isus djeluje moćno i u Pakistanu, i bilo gdje on to želi.

Posebno su fascinirani kulturom života koju Misionarke promiču. Upravo u domu u kojem je s. Marijana skrbila o brojnoj djeci s teškoćama u razvoju, to osobito dolazi do izražaja, budući da se u nekim kulturama rađanje djece s teškoćama smatra svojevrsnom kaznom. „Također ih je bila zanimljiva činjenica da živimo posvećenim životom – tj. da se nikada ne udajemo“, prepričala je.

„Kako mi je moj Zagreb?“

Majka Terezija imala je posebnu poveznicu sa Zagrebom, gradom koju ju je 1990. proglasio počasnom građankom i koji je posjetila u čak pet navrata. Njezin posjet Hrvatskoj 1979. označio je početak djelovanja Misionarki ljubavi u Hrvatskoj.

Upravo na zagrebačkom Glavnom kolodvoru 1928. Majka Terezija posljednji je put vidjela svoju majku i sestru prije odlaska u misije. Tako je nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika Dragu Štambuka prigodom jednoga susreta najprije pitala: „Kako mi je moj Zagreb?“

kardinal Franjo Kuharić i Majka Terezija / Kardinal Kuharić posebno se zauzimao u pogledu dolaska Misionarki ljubavi u Zagreb. / Foto: Marija Pažin

Širokogrudnost našeg naroda je velika.

Kad bi danas sveta Majka Terezija uputila isto pitanje svojim kćerima u Jukićevoj, evo kako bi joj odgovorile.

„Zagreb je tako poseban. Volim Zagreb i ovu misiju. Naši siromasi su oni preko kojih nam Gospodin na tisuću i jedan način progovara. Pričala bih joj o darežljivosti našeg naroda koji nam svakodnevno donosi sve što nam je potrebno. O tome nam najbolje svjedoče redovnice koje dođu u Zagreb nakon misija u skandinavskim zemljama, iščuđavaju se tolikoj širokogrudnosti Hrvata“, zaključila je s. Marijana.

Detalji u pučkoj kuhinji u Domu Majke Terezije u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

Za sve one koji žele poduprijeti djelovanje naših Misionarki, neka se ne libe pokucati na vrata u Jukićevoj 24 i ponuditi im ono što im je najpotrebnije – bilo da se radi o namirnicama, dodatnoj ruci pri dijeljenju obroka ili dobroj volji.

Dom Majke Terezije u Zagrebu / Foto: Marija Pažin

Pokucajte i vi – vaša gesta znači više nego što mislite.