U Evanđelju ove nedjelje (Lk 14, 1.7-14) Isus je pozvan na objed kod jednog od farizejskih prvaka.

Pozvati druge za svoj stol znak je otvorenosti srca, dok prihvaćanje takvog poziva podrazumijeva poniznost da budemo otvoreni prema drugima i njihovom svijetu. Ove geste koje zbližavaju ljude pomažu u poticanju kulture susreta.

Susresti se nije uvijek lako.

Evanđelist primjećuje da su sustolnici „vrebali“ Isusa i općenito su ga najstroži tumači predaje promatrali su ga s određenom sumnjom. On je, naime, primijetio da je vladala prava utrka oko zauzimanja prvih mjesta.

To se događa i danas, ne u obitelji, već u prigodama kad je važno „biti primijećen“; tada zajedništvo postaje natjecanje.

Braćo i sestre, sjesti zajedno za euharistijski stol na dan Gospodnji znači također za nas prepustiti riječ Isusu.

On rado postaje naš gost i može nas opisati onako kako nas On vidi.

Papa Lav XIV. pozdravlja mlade na misi dobrodošlice Jubileju mladeži na Trgu sv. Petra, u Vatikanu, 29. srpnja 2025. / Foto: YARA NARDI/REUTERS

Tako je silno važno vidjeti sebe njegovim očima: misliti na to kako često svodimo život na natjecanje, na to koliko postajemo željni dobiti neku vrstu priznanja, kako se nepotrebno uspoređujemo jedni s drugima.Zastati i razmisliti, dopustiti da nas potrese Riječ koja dovodi u pitanje naše životne prioritete: to znači iskusiti slobodu, slobodu na koju nas Isus poziva.

U Evanđelju riječ „poniznost“ opisuje savršeni oblik slobode.

Poniznost je, naime, sloboda od sebe samih. Ona se rađa kad Božje kraljevstvo i njegova pravednost doista postanu naša glavna briga i kada si možemo dopustiti da gledamo daleko naprijed: ne u vrhove svojih nožnih prstiju, već daleko naprijed!

Onaj tko samog sebe uznosi općenito kao da nije pronašao ništa zanimljivije od samog sebe a u biti je vrlo nesiguran u sebe.

No, onaj koji je shvatio koliko je dragocjen u Božjim očima, onaj koji duboko osjeća da je sin ili kći Božja, ima veće stvari zbog kojih se može uzdizati i posjeduje dostojanstvo koje samo od sebe zrači.

Naše dostojanstvo dolazi u prvi plan, zauzima prvo mjesto, bez napora i strategijâ, onda kada, umjesto da se služimo situacijama, učimo služiti.

Dragi prijatelji, molimo danas da Crkva bude za sve škola poniznosti, to jest dom u kojem su uvijek svi dobrodošli, gdje nema otimanja za mjesta, gdje Isus i dalje može uzeti riječ i učiti nas svojoj poniznosti, svojoj slobodi.