Papinska pisma svjedoče o aktivnom zanimanju i uključenosti rimske kurije u crkvena i politička zbivanja u Hrvatskoj.
Od 858. pa do 928. godine pet rimskih papa poslalo je sedamnaest pisama u hrvatske krajeve. Neka su pisma poslana hrvatskim vladarima, neka biskupima ili narodu, a neka su poslana dalmatinskim svećenicima koji do Tomislavove vladavine nisu bili pod crkvenom jurisdikcijom Rima.
Najveći broj pisama poslao je papa Ivan VIII., koji je tijekom svog desetogodišnjeg pontifikata poslao pet pisama trojici hrvatski vladara. Domagoju je poslao dva pisma, Zdeslavu jedno te Branimiru dva, dok je papa Ivan X. poslao jedno pismo kralju Tomislavu, saznajemo iz Papinskih pisama srednjovjekovnim hrvatskim vladarima (2017).

Foto: Depositphotos
Fragmenti pisma pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Domagoju
U fragmentima ovoga pisma papa Ivan VIII. daje savjete knezu Domagoju kojima mu preporučuje da se žešće bori protiv gusara te da urotnike ne ubija, nego ih kažnjava progonstvom.
Slavnom knezu Domagoju,
Opominjemo revnost tvoje odanosti, da se protiv gusara, koji pod okriljem tvoga imena bijesno napadaju na kršćane, toliko žešće (bijesom) raspališ, koliko spoznaješ, da je njihova opačina potamnila tvoj dobar glas. Premda se, naime, može vjerovati, da oni napadaju na putnike po moru protiv tvoje volje, ipak, jer se kaže, da ih možeš ukrotiti, nećemo te smatrati nedužnim, ako ih ne zatreš.
Napisano je naime: tko ne ispravlja zločine, kad ih može popraviti, sâm ih vrši. Ako uistinu saznaš – ne dao Bog – da ti neki rade o glavi, nemoj ih kazniti smrtnom kaznom, nego kaznom progonstva, da bi te od njih, jer si se zbog Boga smilovao na one, koje ti je sâm predao, nepovrijeđena očuvao on, koji nije odbio kaznu smrti na križu radi spasa svih.
Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Zdeslavu
Papa Ivan VIII. u pismu moli kneza Zdeslava da njegovom poslaniku, koji putuje u Bugarsku, olakša put kroz svoje zemlje. Budući da poslanik koji je nosio pismo putovao u Bugarsku, koja je u to vrijeme također bila pod vjerskom i političkom jurisdikcijom Carigrada, sasvim je vjerojatno kako je poslanik putovao kroz/u Hrvatsku i u Bugarsku s istom namjerom. Poslanik je trebao aktivno zastupati papine interese te samim prisustvom pokazati kako je Ivan VIII. i dalje zainteresiran za politiku i jurisdikciju tih prostora, a možda i vratiti te dvije zemlje pod okrilje Rima.
Dragomu sinu Zdeslavu, slavnom knezu Slavena!
Dopro je i sve do nas glas kako si blag i dobar i kako štuješ Boga, pa zato s pouzdanjem nalažemo tvojoj slavi da iz ljubavi prema svetim apostolima Petru i Pavlu, vašim zaštitnicima ovoga poslanika, što ga šaljem bugarskomu narodu, pustiš zdrava i čitava proći k ljubeznomu sinu našemu Mihajlu, kralju bugarskomu.
Molim te da za ljubav božju dadeš njemu sve, što mu je potrebito da se prehrani i obuče. Čini to, premili sinko, pa ćeš steći nagradu vječnoga života.
Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru
Najpoznatije papinsko pismo upućeno nekom hrvatskom vladaru, pismo se smatra dokazom hrvatske nezavisnosti za vrijeme Branimirove vladavine u 9. stoljeću. Papinsko pismo odgovor je na pismo koje je Branimir poslao Ivanu VIII. nakon stupanja na vlast, ali koje nije sačuvano. Kako bi Hrvatsku politički osamostalio, Branimir je trebao barem jednog saveznika koji je bio općepriznat kao autoritet i arbitar, a takvi su autoriteti bili rimski papa na Zapadu te bizantski car na Istoku.
Dragomu sinu Branimiru!
Čitajući pismo tvoje plemenitosti koje si nam poslao po Ivanu, časnomu svećeniku, našemu zajedničkom uzdaniku, razabrali smo jasnije od svjetla koliku vjeru i iskreno poštovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama.
I budući da ponizno javljaš da s Božjom pomoću kao dragi sin želiš biti u svemu vjeran i poslušan svetomu Petru i nama koji smo umjesto njega po milosti Božjoj, mnogo se zahvaljujemo tvojoj plemenitosti ovim pismom našega apostolstva i očinskom ljubavlju kao predragoga sina primamo tebe koji se vraćaš u krilo svete Apostolske Stolice, majke tvoje,
iz čijega su najbistrijega izvora i tvoji roditelji pili medotekući napitak svetoga nauka, i grlimo te u duhu, a apostolskom dobrotom želimo krijepiti, da bi nad tobom bila razlivena milost i Božji blagoslov i svetih Petra i Pavla, apostolskih prvaka i naš, da uvijek budeš zdrav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja,
koji ne prestaju vrebati i priječiti ljudski spas, te da bi lakše stekao željenu pobjedu nad neprijateljima.
Naime, ako se ti sam budeš nastojao ponizno Bogu pokoravati i njegove svete zakone slušati kao i njegovim svećenicima i službenicima dužnu čast za ljubav Gospodinovu iskazivati, onda ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.
I stoga opominjemo tvoju revnost da u svim svojim djelima uvijek misliš na Boga, da ga se bojiš i da ga svim srcem ljubiš, jer psalmist kaže: »Blago čovjeku koji se boji Gospodina i koji uživa u naredbama njegovim; moćno će mu biti u zemlji potomstvo«, a sam reče u Evanđelju:
„Tko mene ljubi držat će moju riječ, i moj će Otac ljubiti njega, k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“
I budući da bi bilo tako ako svojim dobrim djelima koja sada svijetle Boga proslaviš, bez sumnje ćeš biti u budućnosti ovjenčan vječnom slavom, jer On sam svjedoči preko Mojsija da tako čini govoreći: „Proslavit ću one koji mene slave.“
I kao što si dakle od naše vrhovne vlasti preko već spomenutoga svećenika (Ivana) tražio da bismo te za tvoj veći spas blagoslovili našom apostolskom riječju, to smo rado učinili.
Naime, kad smo na dan Uzašašća Gospodinova slavili misnu žrtvu na svetomu oltaru blaženoga Petra apostola, s uzdignutim rukama, blagoslovili smo tebe i sav tvoj narod kao i cijelu tvoju zemlju, da ovdje i u vječnosti možeš tijelom i dušom zdrav sretno i sigurno vladati zemljom koju imaš i da bi se poslije smrti na nebesima sretno s Bogom veselio i vječno upravljao.
A budući da smo se uvjerili da je ovaj svećenik Ivan tebi i nama uistinu odan, predali smo mu naše apostolsko pismo da ga uruči bugarskomu kralju.
Stoga te zamoljavamo da se ovo poslanstvo, za ljubav svetoga Petra i našu s tvojim dopuštenjem, dovrši bez otezanja, pa se i poradi toga mnogostruko zahvaljujemo za tvoju ljubav.
Dano sedmi dan mjeseca lipnja, dvanaeste indikcije.
Drugo pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, svećenstvu i narodu
Iz pisma saznaje kako je biskup Teodozije, za kojega je papa izrazio želju da „primi biskupsko posvećenje polaganjem naše (papinske, op.a.) ruke uz Kristovo dopuštenje“, nakon 879. godine otišao u Rim. Zbog Branimirove i hrvatske odanosti te moli Branimira da pošalje svoje poslanike koji će izvijestiti Apostolsku Stolicu o polaganju vjernosti papi kako bi papa mogao na vrijeme poslati poslanike u Hrvatsku.
Vrlo odličnomu mužu Branimiru, slavnomu knezu i našemu dragomu sinu i svima vjernim svećenicima i časnim sucima i svemu narodu mir i milost od Gospodina Isusa Krista!
Saslušavši Teodozija, vašega časnoga biskupa, saznali smo za vjeru i odanost koju gajite prema Stolici svetoga Petra apostola i našoj prvosvećeničkoj službi.
Vrlo smo sretni jer Bogu iskazujete neizmjernu zahvalnost, a On vas je držao dostojnim uzdići do tolike milosti i ubrojiti među svoje ovce, a prema onome što je Gospodin naredio samomu apostolskom prvaku govoreći „Ako me ljubiš, Šimune Petre, pasi ovce moje“.
Stoga ovim našim apostolskim pismom opominjemo i potičemo vašu vjernost i kršćansku odanost, da je obdržavate do kraja i očuvate kao što ste je božanskim nadahnućem započeli provoditi, kad ste se već svim silama potrudili podložiti pod okrilje i upravu i zaštitu svetoga Petra apostola i našu, kao dragi sinovi, očitije to pokažite i ispunite, kao što Gospodin u Evanđelju kaže:
„Tako neka svijetle vaša djela pred ljudima da se vide vaša dobra djela i da slave Oca vašega koji je na nebesima.“
I da se širom zemlje ovo o vašemu obećanju razglasi, da uz Božju pomoć i po zaslugama svetih apostola možemo na čast i uzdizanje svete Apostolske Stolice bez oklijevanja
dovršiti ono što je dobro i korisno za sve vas, kao što ste javili da je potpisano vašim imenom, tako neka ostane zapisano u nebeskoj knjizi.
Zato određujemo da kad se vrati vaš dragi biskup, ne propustite k nama poslati pouzdane poslanike, koji će s vaše strane izvijestiti nas i Apostolsku Stolicu o onome što ste javili,
da i mi s njima pošaljemo našega poslanika k vama, da pred njim, po običaju i navadi naše Crkve, sav vaš narod obeća vjernost.
Opominjemo vas, međutim, da ostanete postojani, jer je zapisano:
„Bolje je zavjet ne zavjetovati, nego poslije zavjeta obećano ne ispuniti.“
Duh Gospodnji koji je ispunio zemlju neka ispuni vaše srce potpunim mirom i radošću u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Pismo pape Ivana X. hrvatskom kralju Tomislavu
Kako bi se riješio problem i reorganiziralo crkveno ustrojstvo, Tomislav (zajedno sa zahumskim knezom Mihajlom Viševićem, nadbiskupom Ivanom, zadarskim biskupom Forminom i ninskim biskupom Grgurom) se obraća papi s molbom da se sastane crkveni sabor u Splitu.
Papa odobrava sabor te šalje poslanike koji će ga sazvati, ankonskog biskupa Ivana i palestrinskog biskupa Leona. Papa vrlo jasno izražava svoj stav oslavenskom svećenstvu i upotrebi narodnog jezika u bogoslužju: „Odcijepili su se od nas i nisu naši; jer kad bi bili naši, svakako bi ostali s nama; oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik.“
Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju, Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu,
nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu, koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima.
Božanskom odlukom svemogućeg Boga određeno je, da se nama povjeri briga za sve crkve, i to zato, da bismo duhovnom vlašću mogli s korijenom iščupati tminu zloće iz svakoga skupa kršćana, osobito iz onih, za koje tvrde, da su najodabraniji sinovi svete rimske crkve. Ta tko sumnja, da su kraljevstva Slavena spomenuta među prvencima apostolske i opće crkve?
Od kolijevke su naime s majčinim mlijekom primili duševnu hranu apostolske crkve, kako što i Saksonci u novije vrijeme (primiše) od našeg predšasnika, blage uspomene pape Gregorija, i nauku (crkve) i naobrazbu, i to na onom jeziku, na kojem njihova majka apostolska crkva bijaše okrunjena.
Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, neka ljubav prema Bogu gajenjem pravednosti ponovo zasja u vašim srcima, da biste, istjeravši svu mlitavost duše, mogli ugoditi svemogućem Bogu.
Naime, po nalogu deset zapovijedi (starog zavjeta) zapovjeđeno je, da desetinu i prvine svojih priroda prinesemo (Bogu), a u novom (zavjetu) je određeno, da prikažemo Bogu desetinu, i to ne samo od priroda, nego i od svojih dana, koji su nam određeni u toku života.
Zbog toga vas opominjemo, predragi sinovi, da svoju nježnu djecu od malih nogu predate Bogu na nauke, da bi vas, od Boga poučeni, mogli svojim opomenama od grešnih zabluda pridići u nebeski kraj, u kojem je Krist sa svim četama izabranika. Ta koji bi se odabrani sin svete rimske crkve, kao što ste vi, radovao prikazati Bogu žrtvu na barbarskom ili slavenskom jeziku?
Ne sumnjam naime, da za njih (t.j. slavensko svećenstvo) drugo što preostaje, nego ono, što je pisano: „Odcijepili su se od nas i nisu naši; jer kad bi bili naši, svakako bi ostali s nama“,
oslanjajući se na vezu s nama i naš jezik.
Stoga vas opet i opet opominjemo, predragi sinovi, da ostanete u vezi s nama i da, vjerujući nam u svemu, prihvatite i jezik i odredbe prečasnih biskupa, tj. Ivana svete crkve ankonitanske i Leona svete palestrinske crkve, (koji su) naši službenici, od nas vama poslani i osobitom revnišću zadojeni. To vam (još) brižnije preporučam, da slušate njihove opomene.
I što god vam bude od njih naloženo iz božanskih ili kanonskih razloga, nastojte vrlo brzo i pokorno izvršiti, ako nećete da se odvojite od našeg skupa.
Ova pisma vrijedan su izvor za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest te pružaju drugačiji uvid u neka poznata događanja političke i crkvene europske i hrvatske povijesti.
Pisma knezu Branimiru, posebice prvo pismo, najvrijedniji su izvor od svih pisama. Pisma svjedoče o promjeni u hrvatskoj vanjskoj politici. Branimirova Hrvatska oslobađa se franačkog i bizantskog tutorstva te dolazi pod zaštitu pape. Iako nije poznato jesu li Branimir i narod položili prisegu vjernosti papi, Hrvatska je od tada ostala privržena Stolici Svetoga Petra i zapadnom civilizacijskom krugu.
Popis svih 17 pisama
1) Fragment pisma pape Nikole I. koji između god. 858. i 867. piše ninskom kleru da se crkva ne smije osnivati bez dozvole Rima,
2) Fragment pisma pape Ivana VIII. koji između kraja prosinca 872. i svibnja 873. piše hrvatskom vladaru Domagoju o tome kako je bugarska crkva potpala pod utjecaj carigradskog patrijarha Ignacija,
3) Papa Ivan VIII. između god. 873. i 875. javlja (solinskom?) kleru kako je neke svećenike, koji su usprkos izopćenju vršili službu Božju, kaznio crkvenom kaznom,
4) Papa Ivan VIII. između god. 874. i početka 875. piše hrvatskom kleru i vjernicima da je hrvatski vladar Domagoj, usprkos svom obećanju, dao smaknuti čovjeka koji ga je 166 Isto, str. 34. 167 Isto, str. 34. 32 pokušao ubiti, i da kod toga svećenik Ivan nema nikakve krivice te da i dalje može vršiti svećeničke dužnosti,
5) Fragment pisma pape Ivana VIII. koji između 874. i 875. piše hrvatskom vladaru Domagoju i preporučuje mu poduzimanje mjera protiv gusara i kažnjavanje urotnika samo progonstvom,
6) Papa Ivan VIII. početkom god. 879. pismom naređuje hrvatskom vladaru Zdeslavu da njegovom poslaniku upućenom bugarskom kralju Mihajlu bude pri ruci,
7) Papa Ivan VIII. pismom od 7. lipnja 879. poziva hrvatski narod i svećenstvo da nakon svog povratka rimskoj crkvi ustraju u vjernosti,
8) Papa Ivan VIII. pismom od 7. lipnja 879. hvali vjernost vojvode Branimira i preporučuje mu svog poslanika, svećenika Ivana koji bugarskom kralju nosi njegovo pismo,
9) Papa Ivan VIII. pismom od 7. lipnja 879. hvali izabranog ninskog biskupa đakona Teodozija zbog vjernosti te ga poziva da samo od njega primi biskupsko posvećenje,
10) Papa Ivan VIII. pismom od 10. lipnja 879. poziva kler i narod Dalmacije da se povrate rimskoj crkvi, opominjući ih da nadbiskupa koga oni izaberu, samo on može posvetiti,
11) Papa Ivan VIII. oko god. 880. piše hrvatskom vladaru Branimiru, svećenstvu i narodu da je sa zadovoljstvom od ninskog biskupa Teodozija čuo o njihovoj vjernosti i moli ih da mu pošalju svoje poslanike,
12) Papa Stjepan V. između god. 886. i 887. pismom kori ninskog biskupa Teodozija što je po smrti splitskog nadbiskupa Marina preuzeo upravu i splitske crkve primivši posvetu od akvilejskog patrijarha,
13) Papa Stjepan V. između god 887. i 888. pismom traži obnovu razorenih crkava i obećava Teodoziju (splitskom nadbiskupu) palij kad osobno dođe u Rim,“ 168
14) Papa Ivan X. godine 925. u pismu kori splitskog nadbiskupa Ivana i ostale dalmatinske biskupe što su dozvolili da u Dalmaciji zavlada „Metodijeva doktrina“,
15) Papa Ivan X. godine 925. piše pismo kralju Tomislavu, zahumskom knezu Mihajlu, splitskom nadbiskupu Ivanu te svim biskupima, svećenicima i narodu u kojemu ih opominje za korištenje slavenskog jezika u bogoslužju te preporuča latinski,
16) Papa Ivan X. godine 925. potvrđuje zaključke Prvog crkvenog sabora u Splitu,
17) Papa Leon VI. potvrđuje zaključke Drugoga crkvenoga sabora u Splitu