„Krunica je oružje za ova vremena.“ – sv. Pio iz Pietrelcine

Ja sam 29-godišnji katolik sa ženom, jedanaestomjesečnom kćeri i sinom na putu. Ako ste poput mene, gledate na svijet u kojem živimo i iskreno ste zabrinuti za obitelj koju ste odgovorni podizati. Živimo u doba nevjerojatnih medicinskih i tehnoloških mogućnosti, „napredak“ i „prosvjetljenje“ također su donijeli tamu i zbrku: tamu smrti i zbrku relativne istine.

Biblioteka/ Foto: cristina gottard/Unsplash

Napisane su bezbrojne knjige i članci koji dijagnosticiraju razloge ovog propadanja, koje je sveti Ivan Pavao II. nazvao „kulturom smrti“. Razlog za „-izme“ kojima opisujemo kulturnu bolest – relativizam, nihilizam, hedonizam, modernizam – pokušaj je Sotone da zamagli i sakrije poruku evanđelja: Isus Krist, sin Božji, patio je, umro i uskrsnuo od mrtvih da nas spasi od naših grijeha i omogući nam da se vratimo Ocu. Lako je nama laicima tražiti od hijerarhije Crkve i naših političkih vođa da „poprave“ kulturu. Ali mi imamo oružje kojim se borimo protiv tame i zbunjenosti, a to oružje je krunica Blažene Djevice Marije, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Odrastao sam u katoličkoj obitelji i išao u katoličku školu, tako da sam uvijek imao dobru predodžbu o važnosti krunice kao molitve. Ali nisam je redovito molio sve do krštenja moje kćeri, trenutka koji je bio obraćenje za mene. Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Drugo obraćenje je neprekinuti zadatak za cijelu Crkvu“ (1428) i uspoređuje ga sa svetim Petrom, koji se triput odrekao Isusa, ali je bio „privučen i potaknut milošću“ da se pokaje i potvrdi svoju ljubav prema Gospodinu (1429).

Prije kćerina krštenja tražio sam značenje i odgovore iz uglavnom svjetovnih izvora: nedavno sam čitao popularnih 12 pravila za život dr. Jordana Petersona i Meditacije Marka Aurelija, na primjer. Ali nakon krštenja, tijekom posjeta kući mojih roditelja, pronašao sam primjerak Stranci u stranoj zemlji nadbiskupa Charlesa Chaputa.

Nadbiskup Chaput odlično opisuje pogreške u našoj kulturi i predstavlja rješenje za njihovo ispravljanje: živjeti katoličkim životom, slijedeći Isusov primjer. Ova me knjiga natjerala da preispitam svoj molitveni život, za koji sam shvatio da je slab i ustajao. Trebala mi je struktura, među ostalim, pa sam odlučio početi svakodnevno moliti krunicu.

papa Franjo moli krunicu / Foto: Vatican Media

Krunica je, poput naše Blažene Majke koja je začela i rodila našega Gospodina, molitva koja nas vodi Isusu. Sva marijanska pobožnost, kao i sama Marija, slavi i hvali svoga Sina. Pozvani smo donositi Isusovu radosnu vijest svim ljudima, a krunica je molitva koja je usredotočena na Isusa!

Marija je Gospodina donijela na svijet, a i sada ga donosi nama u molitvi krunice.

To uključuje meditaciju o njegovom utjelovljenju, životu, smrti i uskrsnuću – a ti su događaji smisao i odgovor na sve i odgovor na ono što naš svijet treba. Mladići traže smisao i svrhu u svim vrstama ideologija. Ali mi katolici znamo da svijet treba Crkvu, mistično tijelo Kristovo, čija je misija učiniti sve narode učenicima (Mt 28, 19) i čija je svrha spasenje duša. Krunica nas potiče da se usredotočimo na ovo poslanje.

Zašto je krunica oružje?

Mi, Crkva na zemlji, mi smo Crkva vojujuća. Trebamo svrhu i želimo akciju. Vodimo svakodnevnu duhovnu borbu u našim životima. Krunicu je Gospa dala svetom Dominiku za borbu protiv albigenškog krivovjerja i bila je uzrokom pobjede Svete lige nad Turcima kod Lepanta. Mariju često nazivaju Novom Evom i prikazuju je kako drobi glavu zmije. Moliti je da zagovara za nas snažna je molitva za naše vlastite bitke protiv iskušenja i grijeha.

Bitka kod Lepanta /www.radiodux.me

Krunica nas potiče da tražimo život uronjen u sakramente i Crkvu. I to je njezina najsnažnija svrha: Blažena Djevica Marija dovodi nas do svoga Sina koji živi u Duhu Svetome u Crkvi. Marijin zagovor to čini i ona to dokazuje kada odlazi „u žurbi“ svojoj sestri Elizabeti javiti radosnu vijest o Navještenju (Lk 1, 39).

Marijin zagovor potaknuo je Isusovo prvo čudo, kada je pretvorio vodu u vino na svadbi u Kani. Ona je Gospodina donijela na svijet i sada ga donosi nama. Kada krunicu učinimo stalnim dijelom našeg molitvenog života, Marijina molitva za nas potiče nas da često dolazimo njezinu Sinu i primamo njegovu milost u sakramentu pomirenja, da ga štujemo u misi i primamo u euharistiji te da mu se klanjamo u Presvetom Sakramentu. Razmatranje svetopisamskih otajstava krunice dovodi nas do Duha Svetoga, Duha Istine.

Euharistija/ Foto: Dario Zürchauer

Vremena se mijenjaju, ali jedno ostaje nepromjenjivo: Isus Krist je put, istina i život (Iv 14, 6). Dok je bio u Ateni, sveti Pavao je stoicima i epikurejcima propovijedao radosnu vijest o Isusu i uskrsnuću. Pitali su ga: „Što bi htjela reći ta čavka?“ (Djela apostolska 17, 18). Možemo reći da je Pavao morao ponoviti poruku više od nekoliko puta da bi ga nazvali „čavkom“.

Evanđelje je istina i nikada se ne mijenja.

I iz tog razloga, i zato što je krunica stalna i ponavljajuća meditacija evanđelja, ona je savršeno oružje za naše vrijeme.