Bogoslužje Velikog petka, odnosno petka Muke Gospodnje, stavlja u središte čašćenje Isusova križa te nam na detaljan i iscrpan način prikazuje Isusov put u smrt.

Put kojim je Isus prošao tijekom svoga ovozemaljskog životnog hoda put je muke i smrti, da bi u konačnici zadobio slavu uskrsnuća i pobjede nad smrću.

Tim putem Isus je išao da bi nama ljudima donio i darovao spasenje i otkupljenje od smrti i grijeha. Upravo ga grijesi čovječanstva vode putem trpljenja i dovode do smrti na križu. Ali veličinom i snagom Božje ljubavi isto to čovječanstvo biva otkupljeno.

Bog na taj način pokazuje veličinu svoje ljubavi te dolazi među ljude na zemlju kao Bog koji je milosrdan i pun ljubavi, a ne kao onaj koji se osvećuje čovjeku zbog nanesenog zla.

Na taj način Isus ostvaruje Božji plan spasenja svijeta i čovjeka. Kako bi u potpunosti ispunio Božji naum spasenja, Isus podnosi patnju i odlazi u smrt.

Međutim, njegovu muku i smrt treba uvijek promatrati u svjetlu njegova uskrsnuća jer je i to dio Božjega spasenjskog plana.

Danas na poseban način pratimo Isusov hod od uhićenja u Getsemanskom vrtu pa sve do njegova ukopa u grob. Prisjetimo se da je Isus uhićen u trenutku molitve u Getsemanskom vrtu. Najprije slijedi ispitivanje i nepravedna osuda, potom biva izbičavan, okrunjen trnovom krunom te, prolazeći svoj križni put, ovozemaljski životni hod završava smrću na križu, nakon čega biva pokopan u grob.

I dok su svjedoci svih ovih događaja mislili da je sve potpuno završeno pokapanjem Isusa u grob, nedugo nakon toga slijedi njegovo uskrsnuće i pobjeda nad smrću.

Sve su ovo mogli vidjeti i vidjeli su oni koji su Isusa pratili na tom putu, bilo oni koji su ga izrugivali i osuđivali, bilo njegovi učenici i oni koji su bili uz njega. O tim događajima detaljno nas izvještavaju evanđelisti. Tako nam danas evanđelist Ivan donosi izvještaj o Isusovoj muci i smrti na križu.

U spomenutom izvještaju zanimljivo je, među ostalim, primijetiti kako je od svih Isusovih učenika samo jedan učenik pratio Isusa do kraja i ostao pod križem i u trenutku Isusove smrti. Čini se da ostali nisu imali dovoljno hrabrosti ni snage da ustraju sa Isusom do kraja. U trenutku Isusove smrti, uz žene koje su bile ondje prisutne, od učenika ostaje samo učenik kojega je Isus ljubio (usp. Iv 19,26), kako to današnje evanđelje izvještava. Istom tom učeniku Isus povjerava svoju majku Mariju da se učenik brine za nju.

Tim svojim činom Isus iskazuje iznimno veliko poštovanje i nadasve veliko povjerenje u svoga učenika koji ga je pratio do kraja. Na taj način Isus je još jednom pokazao i potvrdio kako i u trenutku smrti ne misli na sebe, na svoju bol i patnju, već misli na druge. Upravo to nesebično darivanje za druge dovelo ga je do smrti na križu koju je podnio za sve.

Unatoč tome što su ga nepravedno optuživali, on ustrajava u svome poslanju.

Optužbe, muka, padovi i sve kroz što je prolazio nisu ga obeshrabrili na njegovu putu, već on ustrajava u vršenju svoga poslanja na zemlji koje završava smrću na križu. To je cijena našega spasenja i zbog toga danas na poseban način častimo Isusov križ zahvaljujući mu na tom daru spasenja.

Često se i mi kao Isusovi učenici susrećemo u svome svakodnevnom životu i radu s raznim poteškoćama i kušnjama koje nam izgledaju nepremostive i nerješive.

U trenutcima kad nam nije moguće nositi se sa životnim izazovima i nadvladati sve životne poteškoće i prepreke na koje nailazimo, u trenutcima kad ne vidimo izlaza iz određenih situacija, Isus je tu da nas usmjeri na pravi put, on je tu da nas pridigne kako bismo mogli nastaviti svoj put. U takvim trenutcima važno je znati i biti svjestan da je Isus uvijek tu uz nas, on je onaj koji nam pomaže na našem životnom putu.

On je nosio svoj križ za svakoga od nas, ali i nama pomaže nositi i nadvladati naše životne probleme, poteškoće i kušnje, pomaže nam nositi naše životne križeve.

Potrebno se samo pouzdati u njega i biti ustrajan na tome putu. Potrebna nam je jakost i odvažnost da se prepustimo da nas on vodi kako bismo mogli biti hrabri i nepokolebljivi, njegovi učenici.

Uz dopuštenje uredništva, promišljanje vlč. Antuna Japundžića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.