Strah je temeljna značajka našeg života. Ne može se iskorijeniti. Razlikuje se od boli utoliko što anticipira nešto, a ne doživljava se izravno. To je tjeskoba zbog onoga što bi se moglo dogoditi. Egzistencijalni filozofi govore o strahu kao ukorijenjenom u samom našem postojanju. Oni to nazivaju “egzistencijalnom tjeskobom”. Stoga je normalno. Ali, kako reagiramo na strah je druga stvar.

Kada je predsjednik Franklin Delano Roosevelt rekao svojim sunarodnjacima da se nema čega bojati osim samog straha, nudio je nadu u vrijeme rata. Kada je Karol Wojtyla postao papa Ivan Pavao II., prvo što je rekao svom narodu bilo je: “Ne bojte se.” Sve su to dobri savjeti, ali kako prevladati strah i koje su posljedice dopuštanja strahu da nas preplavi?

Kako prevladati strah?

Strah može dovesti do paralize. Osoba se boji otići na razgovor za posao jer se boji da se neće dobro ponašati i da je neće zaposliti. Zbog toga, svladan strahom, odlučuje ne otići na razgovor. Čineći to, on uklanja mogućnost dobivanja posla. Mladić se boji da će ga privlačna djevojka odbiti. On se ohladi i odluči je ne nazvati. Izbjegava bol odbijanja, ali gubi mogućnost da djevojku ima za prijatelja. Mnogo je vrlo talentiranih glazbenika koji izbjegavaju nastupe jer se boje javne kritike ili grešaka.

Hrabrošću možemo biti ono što nam je suđeno

Teolog/psiholog Paul Tillich povlači razliku između normalne egzistencijalne tjeskobe koja muči sve i patološke tjeskobe koja je samoporažavajuća. Koristeći metafizički jezik, on neurozu definira kao način “izbjegavanja nebića izbjegavanjem bića”. U svojoj slavnoj knjizi The Courage To Be objašnjava da je ono što nam je potrebno kako bismo izbjegli neurozu i prevladali strah upravo hrabrost. Bez hrabrosti ne stižemo nikamo. Hrabrošću možemo biti ono što nam je suđeno.

Hrabrost

Hrabrost je, dakle, spremnost na suočavanje s mogućim negativnostima za potpuniju pozitivnost. To je oblik samopotvrđivanja kada postoji mogućnost opasnosti. Izraz “ništa poduzeto, ništa dobiveno” podsjeća nas da je život sam po sebi avantura. A sve su avanture prepune mogućnosti neuspjeha. U svakoj odluci koju donesemo postoji mogućnost uspjeha ili neuspjeha. Pobjeda je možda moguća, ali postaje nemoguća ako ne igramo igru. Spremnost na igru, ulazak u okršaj zahtijeva hrabrost, vrlinu koja se od nas svakodnevno traži.

Žaljenje slijedi nakon propuštenih prilika

Za veliku većinu ljudskih bića, žaljenje slijedi nakon propuštenih prilika, neuspjeha u preuzimanju rizika, mogućnosti koje nikada nisu realizirane. Kada smognemo hrabrosti da prevladamo svoje strahove, često se osvrnemo unatrag i kažemo sebi: “Zbog čega sam se toliko brinuo?”

Ne možemo biti zadovoljni sami sobom u nedostatku hrabrosti, niti možemo pronaći mir. Amelia Earhart, slavna avijatičarka, primijetila je: “Hrabrost je cijena koju život zahtijeva za pružanje mira. Duša koja to ne zna, ne poznaje oslobađanje od malih stvari.” Kako možemo živjeti sami sa sobom ako nas neprestano svladavaju naši strahovi? Strah od neuspjeha osigurava neuspjeh. John Robert Wooden, najuspješniji sveučilišni košarkaški trener, zvan “Čarobnjak iz Westwooda”, rekao bi svojim vojnicima da “Neuspjeh u pripremi znači pripremu za neuspjeh.” A priprema za uspjeh uključuje samopouzdanje koje dolazi s hrabrošću.

Strah od neuspjeha osigurava neuspjeh

Hrabrost u malim stvarima možda neće biti na naslovnicama, ali je od suštinske važnosti za stvaranje karaktera. Kao što je Aristotel rekao: “Nikada nećete učiniti ništa na ovom svijetu bez hrabrosti. To je najveća kvaliteta uma pored časti.” Za Martina Luthera Kinga, Jr., “moramo izgraditi nasipe hrabrosti da zadržimo poplavu straha.” Potrebne su nam male doze hrabrosti, primijenjene više puta tijekom dana.

Biblija nas poziva na hrabrost

Biblija sadrži mnoge odlomke koji nas pozivaju da budemo hrabri u suočavanju sa strahom. U Jošui čitamo: “Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (1,9) “Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.” (Ps 94,19). “Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?‘” (Heb 13,6). “Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas” (1Pt 5,6-7). “Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mk 6,50).

Ono što je nepopularno može biti poučno

Nastavnik se možda boji održati predavanje o temi koja je politički nekorektna, ali ono što je nepopularno može biti poučno. Sramežljivi predavač koji se boji osude postaje neuspjeh u svom pozivu i u vlastitim očima. Strah koji se ne može pobijediti, ni hrabrošću ni vjerom, izvjesna je formula za neuspjeh. Hrabrost da se prilagodite istini, a ne svijetu, jedina je formula za uspjeh i oblikovanje karaktera, donosi Catholic Exchange.