Gospodin u siromasima vidi sebe, kao što je poučavao u Mt 25,40, “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” Kao što pokazuje njezin život, sveta Terezija iz Calcutte je ozbiljno shvatila ove riječi. Tvrdila je da bi točan prijevod trebao biti “ti si mi to učinio”. Budući da se Gospodin potpuno poistovjećuje sa siromašnima koji pate, moramo naučiti vidjeti Ga i brinuti se za njega u njima, donosi Catholic Exchange.

Gospodin želi da vidimo urođeno dostojanstvo svakog ljudskog bića, ali nas kao kršćane poziva da idemo dublje. Kad služimo siromasima, služimo raspetom Kristu. Sveta Terezija iz Kalkute vidjela je Krista “u njegovoj najmučnijoj maski” kada je služila siromasima. Mi koji vidimo Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji također bismo ga trebali vidjeti u siromasima koji pate.

Kad služimo siromasima, služimo raspetom Kristu

Prošle nedjelje ukazala se prilika koja nije bila za mene, već za one kojima služim. Prije nekoliko mjeseci preuzeo sam službu katoličkog kampusa (CCM) na lokalnom privatnom koledžu.

Prošli tjedan bili su proljetni praznici za studente, pa sam, s obzirom na to da se na kampusu nisu održavale mise, imao priliku odvesti nekoliko njih u svoju župu, koja je također bazilika i dom 18 svetih relikvija. Mnogi drugi studenti i prijatelji studenata susreli su nas na misi, pa sam im svima nakon mise pokazao relikvije. Studenti su mogli častiti komadić križa na kojem je naš Gospodin umro za nas.

Nakon obilaska, Gospodin nije završio sa svojim sporim duhovnim lekcijama. Dok sam vozio dvoje studenata i svoju kćer kući, stali smo na crvenom svjetlu gdje smo vidjeli beskućnicu kojoj smo moja kćer i ja tijekom godina davali grickalice, obroke, molitvene kartice, toaletne potrepštine i druge stvari. Razgovarali smo s njom bez prekida gotovo cijelo desetljeće dok sjedi u svom uobičajenom kutu i čekamo da se promijeni crveno svjetlo. Ovoga puta uz nju je sjedio gospodin kojeg poznajemo iz naše župe i razgovarao s njom.

Učeništvo nije nešto što radimo iz udobnosti vlastitog doma

Ponudili smo grickalice i uključili se u razgovor. Ispostavilo se da ju je poznavao godinama i samo ju je uvjerio da iduće nedjelje dođe s njim na misu. Zahvalili smo Bogu na ovoj vijesti dok su moja dva studenta tiho sjedila na stražnjem sjedalu. Rekli smo joj koliko smo uzbuđeni što će doći u baziliku na misu. Otišli smo izravno s molitve pred komadićem Kristova križa na kojem je naš Gospodin umro kako bismo služili siromašnima u patnji.

U to vrijeme, svjedočanstvo ovog gospodina iz moje crkve, zajedno s lakoćom kojom smo moja kći i ja pružale zalogaje i razgovor, bili su primjer onoga na što smo pozvani kao učenici Gospodinovi. Gospodin iz crkve joj je pravio društvo, a mi smo joj osigurali obrok, nešto za piće, duhovna pomagala i toaletne potrepštine. Odgovorili smo na Kristov poziv u Mateju 25,35-36: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” Sve je to bilo za ženinu duhovnu i materijalnu dobrobit, ali je također bila prijeko potrebna lekcija za dvoje studenata koji su sjedili na stražnjem sjedalu automobila.

Učeništvo nije nešto što radimo iz udobnosti vlastitog doma. To je ulazak u svakodnevnu stvarnost ljudi s kojima dolazimo u kontakt i pronošenje Radosne vijesti u njihove živote.

Fakulteti su mjesta duhovnog siromaštva u  današnjem dobu. Doba kršćanstva je mrtvo. Možda postoje posljednji udisaji, ali uglavnom mladi ljudi našeg vremena žive svjetovnim životom. U ovo duhovno siromaštvo ulazimo buđenjem radosti Radosne vijesti na dublji način. Gospodin nas uvijek poziva na više.

Kristov križ je podsjetnik da smo pozvani biti razapeti za druge iz ljubavi prema Kristu

Odlazak na misu je najvažnija stvar koju činimo. To je “izvor i vrhunac” kršćanskog života, prema Drugom vatikanskom saboru. Krenuli smo s mise; ali upravo tada se moramo sjetiti – misa je slanje. To je mjesto gdje iskazujemo ispravno štovanje Bogu, što je naša najveća dužnost, ali onda smo poslani u svijet da živimo kao Njegovi učenici. Kristov križ je podsjetnik da smo pozvani biti razapeti za druge iz ljubavi prema Kristu. Predviđeno nam je da Ga vidimo u agoniji drugih i da ih volimo jer volimo Njega.

Učenici Gospodnji služe siromasima. Odlaze na mračna, slomljena i neudobna mjesta kako bismo donijeli Kristovo svjetlo. Učenici služe bolesnima. Oni naviještaju Radosnu vijest izgubljenima. Učenici žive život posvećene molitve i služenja. Suđeno nam je vidjeti Krista kako djeluje tijekom našeg dana i odgovoriti na potrebe s kojima se susrećemo.

U ovom korizmenom vremenu, neka uistinu vidimo Krista u siromasima koji trpe. Smognimo hrabrosti otići na neugodna mjesta i ojačati druge da rastu u većoj zrelosti i kao učenici Gospodinovi.

Sveta Majko Terezijo iz Kalkute, moli za nas.