Tijekom ovih 12 godina Sveti je Otac duboko obilježio život Crkve i u cijelom je svijetu ostavio trag svojim pastoralnim stilom, svojom blizinom ljudima i svojom porukom milosrđa, nade i bratstva.

Želio bih istaknuti neke aspekte njegovoga pontifikata koje sam, na ovaj ili onaj način, imao priliku izbliza doživjeti, posebno tijekom njegovih apostolskih putovanja u Svetu Zemlju i na Kubu, gdje sam imao priliku i milost dočekati ga kao nuncij.

No, možda ne znate da sam se i tijekom posljednjih godina, i ovdje u Hrvatskoj, osjećao posebno bliskim papi Franji zahvaljujući prisutnosti njegovoga duhovnog sina, mons. Alvara, u Nuncijaturi u Zagrebu. Mons. Alvaro je zaređen za svećenika za nadbiskupiju Buenos Aires upravo od strane kardinala Bergoglia koji ga je, nakon šest godina pastoralnog rada, darovao Svetoj Stolici uputivši ga u diplomatsku službu, prenosi IKA.

Tako, kada nešto trebam od Pape, mogu se obratiti mons. Alvaru i ništa mi neće biti uskraćeno! Evo ga, iskoristite i vi tu priliku i vidjet ćete je li istina ono što govorim!

Iskustvo mons. Alvara

Zamolio sam stoga mons. Alvara da u nekoliko riječi podijeli svoja sjećanja na Svetog Oca kao nadbiskupa i na to kako je doživio njegov izbor za papu. Evo što je rekao.

Prvo što mi pada na pamet vezao uz papu Franju kao nadbiskupa Buenos Airesa jest njegov blizak odnos sa svećenicima.

Svaki je  svećenik nadbiskupije znao da u svakom trenutku može računati na njega. Unatoč njegovom prepunom rasporedu – bio je nadbiskup nadbiskupije od tri milijuna vjernika, s više od 600 svećenika, predsjednik Biskupske konferencije i kardinal s obvezama u Rimu – uvijek je nalazio vremena za svoje svećenstvo. Kada bi ga netko nazvao, pitao bi: „Je li hitno?“ Ako je odgovor bio potvrdan, rekao bi: „Dođi danas“ i našao bi mjesta za njega u svojem rasporedu. Ako nije bilo hitno, dogovorili bi se za kasnije.

Njegov izbor za papu trenutak je koji nije moguće zaboraviti. Nakon ostavke Benedikta XVI., u Rimu je vladala atmosfera velikog iščekivanja.

Te srijede, 13. ožujka 2013. godine, nakon ručka sam otišao na Trg sv. Petra s gotovo svim kolegama s Papinske akademije na kojoj sam studirao. Poslijepodne smo proveli u molitvi i pjesmi, sve dok se napokon nije pojavio „bijeli dim“.

Emocije su bile neizmjerno snažne: znali smo da smo dionici povijesnog trenutka.

Kada sam čuo kardinala Taurana kako izgovara „Georgium Marium“, ostao sam bez daha i potom me obuzela neopisiva radost.

Nakon pozdrava Svetog Oca i nekoliko intervjua – budući da sam sa sobom imao argentinsku zastavu, odmah su me prepoznali kao njegovog sunarodnjaka – odlučili smo proslaviti. S kolegama koji su bili sa mnom, dan smo završili u jednom argentinskom restoranu, nazdravljajući nezaboravnom danu.

apostolski nuncij Giorgio Lingua/ Foto: Josip Konjarik/IKA

Novi pastoralni stil: „izlazeća“ Crkva i pažnja usmjerena prema siromašnima

Od trenutka svojeg prvog pojavljivanja na loži sv. Petra, papa Franjo je ostavio dojam da pontifikat shvaća na nov način.

Svojim jednostavnim i nekonvencionalnim pozdravom: „Dobra večer“, upornim pozivom na molitvu za njega i traženjem blagoslova Božjeg naroda prisutnog na Trgu prije nego što je podijelio svoj apostolski blagoslov, odmah je pokazao da želi biti blizak ljudima, štoviše, da želi dati prednost jednostavnim ljudima, ići u susret svima.

Kasnije će ovaj svoj stav, za koji se nada da će postati stil svih kršćana, definirati kao „izlazeću“ Crkvu, Crkvu koja ide u susret svima, s jednostavnošću, počevši od isključenih, siromašnih, marginaliziranih, zatvorenika, onih koji pate, ukratko, onih s periferija.

Sam izbor imena, Franjo, izražava njegovu želju za jednostavnošću i dijeljenjem, a tema bratstva će se ponavljati u njegovim propovijedima i u njegovom nauku.

Naslovi dviju od četiri enciklika citati su siromaška iz Assisija: Laudato si’ i Fratelli tutti.

Blizina ljudima: geste koje govore srcu

Jedan od najizvanrednijih aspekata pape Franje je njegova spontana komunikacija.

Geste poput zagrljaja bolesnika, posjeta zatvorenicima, prihvaćanja izbjeglica, telefonskih poziva osobama u teškoćama, pokazuju autentičnu, ne samo teoretsku, blizinu ljudskoj patnji.

Dovoljno je prisjetiti se gotovo svakodnevnih telefonskih poziva župniku u Gazi kojega je želio čuti čak i iz bolnice tijekom svojeg trenutnog liječenja.

Tijekom najmračnijih dana pandemije COVID-19, učinio je sve kako bi pokazao svoju blizinu „svetom Božjem narodu“, kako voli nazivati vjernike, kroz simbolične geste i poruke nade, poput nezaboravne molitve na pustom Trgu sv. Petra, po kiši, kada je molio za svijet pogođen pandemijom, pozivajući sve na nadu i povjerenje u Boga.

papa Franjo na svijeći / Foto: REUTERS/Yara Nardi

Zaključak: Papino zdravlje 

Ovih smo dana svi zabrinuti za zdravstveno stanje pape Franje. Nakon problema s koljenom i operacije debelog crijeva i trbušne kile koje su ograničile njegovo kretanje, teška upala pluća prisilila ga je na bolničko liječenje.

Imao sam milost susresti ga u Rimu nekoliko dana prije hospitalizacije u bolnici Gemelli.

Vidio sam da je vrlo slab, no bio sam zadivljen njegovom snažnom odlučnošću.

Sada više nego ikada prije vidimo kako se u njemu ostvaruje ono što je sveti Pavao pisao kršćanima u Korintu: Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja (1 Kor 9,22-23). Siguran sam da njegova poruka sada dobiva novu snagu i još veću vjerodostojnost.

Na godišnjicu njegovoga izbora, zahvaljujemo mu na svjedočanstvu i pratimo ga molitvom kako bi mu Gospodin dao snage da nastavi svoje poslanje sve dok će Bog to željeti, ni minutu više ni minutu manje.