Tri kušnje kroz koje prolazi Isus temeljne su kušnje naših života, kušnje koje nas udaljuju od Boga i našega poslanja. To su iste tri kušnje kroz koje su prošli prvi ljudi, kako je opisano u jednoj rečenici Knjige Postanka:

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede.” (Post 3,6).

Krenimo redom analizirati ove napasti:

Prva se kušnja – „stablo dobro za jelo” – tiče tjelesne požude.

Đavao od izgladnjelog Isusa traži da pretvori kamen u kruh i prekine post. Nije hrana loša kao takva; dapače, vrlo je dobra. Uostalom, nakon što je đavao otišao, anđeli su Isusu donijeli hranu i on je jeo (usp. Mt 4,11). No Isus je naumio četrdeset dana postiti, a đavao to želi prekinuti i natjerati ga da prekrši svoju odluku: želi mu oduzeti slobodu da izvrši ono što je naumio.

Tjelesna požuda nije samo požuda za hranom, nego se odnosi i na piće, seksualnost, želju za ugodom, lijenost i slično. Kada popustimo i pogledamo još jednu epizodu serije umjesto da odemo na počinak, ili kada izbjegavamo neki težak razgovor s bližnjima, zapravo se prepuštamo požudi tijela. Tako nastaju strašne ovisnosti koje mogu potpuno paralizirati naš duhovni život i oduzeti nam slobodu, čak do te mjere da postanemo nesposobni ustrajati i u najsitnijim odlukama.

Druga je kušnja sve ono što nam mami oči – zemaljsko bogatstvo.

Đavao želi zarobiti Isusa potičući ga na pokvarenu čežnju za dobrima materijalnoga kraljevstva, no Isus je došao navijestiti jedno drugo kraljevstvo: ono koje nije vidljivo sebičnim okom, nego čistim srcem. Teško će bogataš u kraljevstvo nebesko, jer bogatstvo zasljepljuje za prave vrijednosti.

Teško će bogataš u kraljevstvo nebesko, jer bogatstvo zasljepljuje za prave vrijednosti.

To me uvijek podsjeti na stereotipne scene iz filmova u kojima gusari pronađu špilju sa skrivenim blagom pa toliko razrogače oči da samo što im ne ispadnu. Tako i mi, kada vidimo skupocjen auto na ulici ili tražen komad odjeće, u trenu zaboravimo na sve drugo.

Posljednja se kušnja – „za mudrost poželjno” – tiče oholosti.

Prvi su ljudi htjeli biti poput Boga i zato su odbacili njegove zapovijedi. Sotona pokušava nagovoriti Isusa da učini isto: da odbaci Očev plan spasenja, da smisli neki bolji i pametniji, neki u kojem neće morati trpjeti i biti osramoćen, neki u kojem će on imati glavnu riječ.

Isus nas uči da se zlo pobjeđuje poslušnošću nebeskom Ocu i strpljivim podnošenjem nepravde. On bira križ, a ne krunu.

Svaki put kad se ljutimo, mi također podliježemo ovoj kušnji: nije po mome, nemam kontrolu, pa se sada pjenim kako bih je silom nametnuo. Na sličan način i đavao kuša Isusa: traži od njega da usred glavnoga grada napravi spektakl, da siđe s neba i pokaže se ljudima kao božanski, moćan vladar koji će ih osloboditi ako mu se pokore, a ne kao trpeća ljubav koja je došla dati svoj život, razdati sebe u služenju ljudima. Odbijajući to, Isus nas uči da se zlo pobjeđuje poslušnošću nebeskom Ocu i strpljivim podnošenjem nepravde. On bira križ, a ne krunu.

Cijelu propovijed vlč. Tomislava Šaguda pročitajte OVDJE.