„Pokorničkim znakom posipanja pepela po glavi, započinjemo, u vjeri i nadi, godišnje korizmeno hodočašće. Crkva, naša majka i učiteljica, poziva nas da pripravimo svoja srca i otvorimo se Božjoj milosti, kako bismo mogli s velikom radošću slaviti vazmenu pobjedu Krista Gospodina nad grijehom i smrću.“
Sveti Otac u poruci za ovogodišnju korizmu donosi svojevrsni ispit savjesti prema geslu Svete godine „Hodočasnici nade“.
Pred Crkvu stavlja tri poziva na obraćenje:
- hoditi
- zajedničko putovanje
- hodimo zajedno u nadi
„Isus Krist, raspeti i uskrsli, središte je naše vjere i zalog naše nade u Očevo veliko obećanje, već ispunjeno u njegovom ljubljenom Sinu, a to je život vječni“, poručuje Sveti Otac.
Uz svaki poziv nudi pitanja za preispitivanje:
Hoditi
Naša braća i sestre „bježe od situacija bijede i nasilja u potrazi za boljim životom za sebe i svoje voljene“.
- „Koliko dopuštam da mi takvo stanje stvari postane izazov na koji sam pozvan odgovoriti?“
- „Jesam li doista na putu ili me nešto koči, stojim na mjestu, sputan strahom i beznađem ili uljuljkan u svoju zonu komfora?“
- „Tražim li putove oslobođenja iz situacijâ grijeha i narušena dostojanstva?“
„Bilo bi nam dobro u korizmi svoju svakodnevicu usporediti sa životom nekog migranta ili hodočasnika, da naučimo suosjećati s njihovim iskustvima i na taj način otkriti što Bog od nas traži kako bismo što bolje napredovali na našem putu prema kući Očevoj.“
Zajedničko putovanje
„Duh Sveti nas potiče da izađemo iz samih sebe, da idemo ususret Bogu i našoj braći i sestrama i da se nikada ne zatvaramo u same sebe.“
- „Znamo li u svom životu, u svojoj obitelji, na svojim radnim mjestima, u svojim župnim ili redovničkim zajednicama, hoditi zajedno s drugima, slušati ih, svladati napast da budemo zaokupljeni isključivo samima sobom i mislimo samo na svoje potrebe“?
- „Jesmo li sposobni zajedno raditi kao biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici u službi Božjeg kraljevstva?“
- „Pristupamo li onima koji nam prilaze i onima koji su daleko stavom dobrodošlice izraženim konkretnim gestama?“
- „Dajemo li ljudima osjećaj da su dio zajednice ili ih držimo na margini?“
Hodimo zajedno u nadi
„Ljudsko biće treba bezuvjetnu ljubav. Treba onu sigurnost da može slobodno reći: ‘ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Benedikt XVI., Spe salvi).
- „Jesam li uvjeren da mi Gospodin oprašta grijehe ili se ponašam kao da se mogu sam spasiti?“
- „Težim li spasenju i zazivam li Božju pomoć da ga postignem?“
- „Živim li na konkretan način nadu koja mi pomaže razumjeti povijesne događaje i potiče me na predano zalaganje oko pravde, bratstva, brige za naš zajednički dom, pazeći da se nitko ne osjeća isključenim?“
„Ufaj se, dušo moja, ufaj. Ne znaš ni dana ni časa. Bdij pozorno, sve prolazi kao hip, premda tvoje nestrpljenje može učiniti nesigurnim ono što je sigurno, i dugim vrijeme koje je veoma kratko“ (sv. Terezija Avilska, Usklici duše Bogu).