Mogu li blagoslovljene lučice zamijeniti svijeće?

Sve što se naziva svijećom, da u sebi ima vosak ili proizvod sličan vosku, može zamijeniti svijeću, možemo donijeti na blagoslov. Jedino ne možemo donijeti električne svijeće koje u sebi imaju baterije. Dakako, lučica koja je punjena voskom ili parafinom može poslužiti kao blagoslovljena svijeća i možemo je donijeti na blagoslov. U nedjelju slavimo Svijećnicu, pa lučica može koristiti kao blagoslovljena svijeća prema kojoj se onda odnosimo prema pravilima blagoslovina, odnosno blagoslovljenih predmeta, da ih s poštovanjem koristimo i da nam ponajprije budu na proslavu Božjeg imena.

Godinama skupljam svijeće koje sam nosila na blagoslov na Svijećnicu. Što učiniti s njima? Jedna mi je dovoljna za svaki slučaj, a imam ih desetak.

Ne znam što podrazumijevate pod pojmom „za svaki slučaj“, ali blagoslovljene svijeće, ako ih imate, možete koristiti kod osobne ili zajedničke molitve u obitelji. Možete jednostavno upaliti svijeću i tako je, da tako kažem, potrošiti. Blagoslovljena svijeća ne koristi se samo kad netko umre, pa se onda upali pored tijela mrtvog čovjeka, nego je možete koristiti u bilo kojoj prigodi. Ako vam ponestane blagoslovljenih svijeća koje se blagoslivljaju na Svijećnicu, možete uvijek svoga župnika i svećenika zamoliti da vam blagoslovi svijeće koje ćete koristiti bilo za osobnu molitvu bilo za neke druge slučajeve u kojima ćete upalite svijeće.

Dobro je spomenuti i da krsnu svijeću koju smo dobili na krštenju možemo primjerice koristiti i kad slavimo godišnjicu svojega krštenja. Na blagdan Krštenja Gospodinova Papa nas je pozvao da provjerimo datume svojega krštenja i možda baš kada obavljamo spomen na vlastito krštenje, kada obnavljamo vjeru, vjeru Crkve i vjeru roditelja u čijoj smo vjeri kršteni, možda je dobro nekada upaliti i krsnu svijeću u svojim domovima, sjetiti se krštenja, pomoliti se. Isto tako i blagoslovljenu svijeću koju dobijemo na Svijećnicu koristimo za obnovu vjeru i pouzdanje u Gospodina, da se u nama obnavlja vjera, nada i ljubav, osobito kada Isus kaže da smo pozvani biti svjetlo svijeta i da gledajući u svijeću budemo usmjereni prema Onome koji rasvjetljuje tmine našega bića.

Stoga svaki put kada se osjećamo uznemireno, tjeskobno, žalosno, možemo upaliti svijeću koju smo dobili ili blagoslovili na Svijećnicu da svjetlo Krista Uskrsloga rasvjetljava tmine našega bića. U konačnici za tim svjetlom smo pozvani ići i biti ukorak s tim svjetlom.

Isto tako važno je reći da nam blagdan Svijećnice govori i o poslušnosti Zakonu Blažene Djevice Marije i svetog Josipa koji su donijeli dijete Isusa prikazati ga u Hramu. Po svoj naravi Bog ne treba biti prikazan Bogu, a Blažena Djevica Marija nije trebala očišćenje, jer je čista od grijeha. No ipak poslušni Zakonu, Marija Josip idu, tako da nas i ova svijeća koju blagoslivljamo na blagdan Svijećnice poziva da i mi sami budemo poslušni Božjemu zakonu, Božjoj riječi. I zato je dobro, kad molimo, upaliti tu svijeću koja nas podsjeća upravo na poslušnost i našu vezu s Božjim zakonom i s Božjom riječi.

Ako tabernakul u crkvi nije uz oltar, već je odvojen, gdje se treba pokloniti pri ulasku i izlasku iz crkve, prema tabernakulu ili oltaru?

Važno je na početku reći zbog čega uopće svetohranište ili tabernakul postoji u crkvi. U vrijeme prve Crkve tabernakul ili svetohranište je bilo u potpunosti odvojeno od crkvenoga prostora, jer su se ondje čuvale svete čestice ili svete hostije koje su se nosile bolesnicima koji nisu mogli sudjelovati u svetoj misi. Dakle, Sveta Pričest bolesniku se može nositi u bilo koje vrijeme, ne samo od onih čestica koji su taj čas posvećene u euharistiji. Kasnije se razvojem Crkve tabernakul počeo smještati u crkvu i to uz glavni oltar na kojemu se onda služila sveta misa.

Dakle kad uđemo u crkvu, možemo se prekrižiti blagoslovljenom vodom, pokleknuti prema svetohraništu i doći na svoje mjesto. Unutar svete mise više se ne treba pokleknuti prema svetohraništu, nego je u središtu naše pozornosti oltar koji predstavlja Krista, koji je u isto vrijeme i žrtva i žrtvenik, i dubokim naklonom naše glave i našega tijela iskazujemo poštovanje prema oltaru kad slavimo svetu misu. Kad misa završi, možemo se ponovno prekrižiti, pokloniti prema svetohraništu i otići iz crkve.

Kad slavimo svetu misu, u središtu je oltar, događanje koje se odvija uz oltar, Kristova žrtva koja se uprisutnjuje, a ne zaboravimo da važno mjesto ima i ambon, mjesto s kojega se naviješta Božju riječ. U nedjelju smo slavili Nedjelju Božje riječi kojom želimo istaknuti važnost i tog prvog stola koji nas okuplja prvo oko Božje riječi da se njome nahranimo i da tako pripremljeni sa stola Božje riječi prelazimo za euharistijski stol. To su dva važna mjesta u slavlju euharistije, koja trebaju biti posebno istaknuta, posebno urešena, jer nas usmjeravaju na živoga proslavljenog Krista koji se nalazi u crkvi.

Tabernakul nam još može koristiti u izvan liturgijskom trenutku kada ne slavimo svetu misu da možemo doći ispred svetohraništa i razmatrati otajstvo i ljepote euharistije u tom našem produženom klanjanju Isusu Kristu prisutnom u svetohraništu. Jer mi vjerujemo da je Krist prisutan u svetom otajstvu i nakon što završi pretvorba, nakon što završi sveta misa, i upravo u tim posvećenim česticama nalazi se živi Krist.

Stoga je svetohranište, osim što služi za čuvanje svetih čestica, svetih hostija za bolesnike, mjesto štovanja presvete Euharistije i zato je urešeno cvijećem i označeno vječnim svjetlom, jednom svjetiljkom, svijećom, koja nas upućuje na pravu Kristovu prisutnost u svetohraništu, odnosno u Presvetoj Euharistiji.