"Riječ je o kristološkom slavlju koje je na neki način most između otajstva utjelovljenja i otajstva otkupljenja kroz Kristovu smrt i uskrsnuće", piše vlč. mr. Tomislav Hačko.

Hodati u svjetlu znači živjeti pošteno, krjeposno, čestito, bez grijeha. Krist je svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. Vjera daje svjetlo. Ona je nutarnje svjetlo koje se ne gasi. U tom svjetlu uspostavljamo živi odnos s Bogom nevidljivim i vječnim. Svjetlo je simbol života, sreće i radosti. Tama je simbol smrti, nesreće i tuge.

Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju, a za uzvrat roditelji djeteta dužni su janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. S djetetom Isusom polazi u hram u pratnji Josipovoj.

Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo je crkveni blagdan koji se slavi 40 dana poslije Božića, što je obično 2. veljače. Blagdan se temelji na događaju koji opisuje evanđelist Luka, navodeći da je Marija nakon određenog vremena od poroda morala, po Mojsijevu Zakonu, u Hram na tzv. očišćenje i posvećenje. Kakve veze s ovim blagdanom imaju svijeće i zašto se on naziva i Prikazanje Gospodinovo, pogledajte u trominutnom videu s Youtube kanala Lectio Brevis.

Na blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnicu, iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Marija i Josip prikazuju Isusa u Hramu, prikazuju ga Bogu. Predivna gesta. Oni su svjesni kako njihovo dijete pripada Bogu i stoga ga Bogu stavljaju na raspolaganje, jer su ga primili kao dar. Poruka i za sve naše obitelji."

Živimo u vremenu u kome je ideja Boga potamnjela ili izblijedjela i zato nam treba svijetlih uzora i primjera koji svojim životom artikuliraju, riječju i djelom, tu zbilju. Ljudi su u potrazi za sretnim osobama jer te na specifičan način posreduju iskustvo i nazočnost Nadnaravnog. Vjerujemo da se Bog na ljudski način susreo s čovjekom u Isusu, da bismo napokon bili lišeni uzaludna traganja za punim čovještvom, ali i za Božjim licem.