Biti velik u svojoj malenosti

Čovjek od početka teži za veličinom, za vlašću i čašću. Želimo ostaviti trag u ovome svijetu, želimo biti zapamćeni po nečemu.

Sve svoje čežnje čovjek usmjerava prema uspjehu i slavi po kojoj će biti upamćen. Otuda proizlazi i čovjekovo poimanje veličine. Ponekad se lako uspeti na vrh, ali je na vrhu teško ostati jer nismo jedini s ambicijama, ima još ljudi oko nas koji imaju možda i veće ambicije.

Ovozemaljska slava i vlast nisu trajne. Danas smo na vrhu, a sutra će nas zasjeniti netko drugi. I to nam je dovoljno da bismo shvatili kako ovozemaljska veličina nije bitna i kako je sve prolazno.

Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?

Evanđelist Ivan donosi u svom evanđelju riječi Isusa Krista kao odgovor na upit apostola tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom: „Tko god se dakle ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.“ (Iv 18,4)

Isus nam želi reći da naše srce treba biti poput djetinjeg.

Ljubiti dječjim srcem

Svima nam je poznato koliko je djetinje srce nevino.

Dijete koje grli majku i oca čini to beskompromisno. Ono osjeti ljubav majke koja ga je 9 mjeseci nosila pod svojim srcem, ono osjeti ljubav oca koji svu svoju brigu posvećuje njemu.

Pustite malene k Meni!

Zato Isus želi da budemo poput djece. Da svoje srce u svakom odnosu, a ponajprije s Bogom, stavimo na „djetinje postavke“.

Bog Otac dao nam je život i upravo poput malog djeteta trebamo Mu biti zahvalni na tom daru, i to bezuvjetno. Trebamo Mu biti zahvalni na brizi i ljubavi koju nam svakodnevno daje. No čežnja za ovozemaljskom veličinom otkriva kako je čovjek izgubio to djetinje srce i u odnosu prema Stvoritelju i u odnosu prema stvorenju.

Presveto Srce Isusovo/Foto: Dario Zürchauer

Djeca smo koja su izgubila djetinje srce. Kako nam je teško biti poput male djece. Izgubili smo odnos s Bogom, povjerenje u Njegovu očinsku ljubav i sve nastojimo činiti po svome.

On traži od nas malenost, poniznost, jednostavnost.

Bog nas uvijek, iz dana u dan poziva, ali čovjek ne mari za Njega. Još uvijek razmišlja kako postati velik u ovome svijetu, kako ostaviti trag. No Isusova riječ uvijek pročišćava.

Bog u djeci vidi značajke kako postići nebo.

U djeci nema ikakve oznake oholosti, stalno su im potrebni roditelji, potreban im je netko tko će brinuti za njih. Takav treba biti i kršćanin – biće koje treba pomoć. Biti malen u svijetu, znači biti velik u Božjim očima. Ta malenost nam osigurava ulazak u Kraljevstvo Božje.

Živjeti u svijesti identiteta djeteta Božjeg

Nije bitno koliku sam slavu stekao, nego kako ja mogu na svom položaju, pa i onom visokom, svjedočiti o identitetu djeteta Božjeg.

Promatrao sam tijekom božićnih blagdana malu djecu s kolikom su ljubavi, pažnjom, ali pomalo i sa strahom pristupala jaslicama i kipiću djeteta Isusa koji je stajao pred oltarom.

Nakon svete mise polnoćke mnogi su od njih stali ispred oltara, diveći se djetetu Isusu, ali su se bojali prići i dotaknuti ga. Napokon, kada su se ohrabrili, jedno po jedno pristupali su s pažnjom i nježnošću te ga doticali.

Biti kao dijete, biti malen znači činiti velike stvari u životu.

To me je potaklo na razmišljanje o tome kako bi svijet bio ljepši da svaki čovjek s takvom djetinjom ljubavlju pristupa Bogu i svima drugima oko sebe. Ne bi bilo borbe za vlasti, ratova, razdora u obiteljima i društvu.

Biti kao dijete, biti malen znači činiti velike stvari u životu.

Majka i dijete u igri / Foto: Pixabay

Biti kao dijete, ne djetinjast

Vjeri nikada ne smijemo pristupati djetinjasto dovodeći tako sadržaj vjere u pitanje ili im pristupati s neozbiljnošću, nego živeći svoju malenost na ovome svijetu potrebno je uvijek tražiti veličinu Božju, snagu Njegove ljubavi koja nas osposobljava za poslanje koje vršimo u ovome svijetu.

Svojim djelovanjem djeca Božja mogu biti pokretači različitih pozitivnih promjena u svijetu. Budimo nositelji radosne vijesti spasenja, posvjedočimo svojim životom koliko nas Otac ljubi. Njegova neizmjerna ljubav neka se po nama širi ovim svijetom.

Isus Krist nam je objavio Oca koji nije neki daleki Bog, On je Bog ljubavi, u svome Sinu postao je Emanuel, Bog s nama. Neka nas Njegova prisutnost još više snaži u nastojanju izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta, promišljao je vlč. Mario Večerić u HKR-ovoj emisiji Pod križem.

Emisiju u cijelosti možete pogledati na Youtube kanalu HKM-a: