Deutschlandfunk je 8. svibnja 2016. objavio članak pod naslovom „Kriegsverbrecher oder Heiliger?“ (Ratni zločinac ili svetac?). Poveznica na članak glasi: „Kroatischer Kardinal Aloizijus Stepinac Kriegsverbrecher“ (Hrvatski kardinal Aloizije Stepinac ratni zločinac). U tekstu se tvrdi da je Stepinac 1941. imenovan zagrebačkim vojnim vikarom.
PROVJERAVAMO: Kada je Alojzije Stepinac imenovan vojnim vikarom i za koje područje?
U članku „Kriegsverbrecher oder Heiliger?“ (Ratni zločinac ili svetac?) tvrdi se da je mons. Stepinac 1941. godine imenovan zagrebačkim vojnim vikarom, čime „je bio bliski suradnik fašističkog ustaškog režima…“
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac imenovan je vojnim vikarom, ali ranije nego što je navedeno u tekstu, a imenovanje se odnosilo na područje šire od „zagrebačkog“.
Kako prenosi mons. dr. sc. Juraj Batelja u knjizi „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“ (Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb 2017., str. 133. sl.), Stepinac je četvrtog dana suđenja 3. listopada 1946. izjavio: „Moram naglasiti – sigurno ne znate – da sam bio zadnji vojni vikar u bivšoj Jugoslaviji. Kroz 8 do 9 godina nastojao sam što je bilo u mojoj moći da bivša Jugoslavija uredi vojno dušobrižništvo za vojnike katolike, kojih u slučaju mobilizacije ima blizu 1,000.000 pod oružjem i ta bivša Jugoslavija kroz 8 do 9 godina nikada nije smatrala za potrebno da to pitanje definitivno i solidno uredi na korist bivše države … Meni se dakle imputira u velikom krivnja da sam stupio u vezu s novim vlastima pa čak primio vojni vikarijat, koji mi je naložen od Svete Stolice. Ja mislim, meni je i gospodin predsjednik nabacio, da je vrapcima bilo na krovu poznato da ja nisam nikada bio persona grata ustaškog pokreta, niti ustaša, niti ikada položio prisegu Paveliću, kao što su to učinili vaši činovnici koji danas ovdje služe.“
U stručnom članku mr. sc. o. Nikole Mate Roščića „U službi čovjeka i mira. Vojno dušobrižništvo u Hrvatskoj“, na str. 459. – 465., piše da je u Vatikanu 1935. potpisan nacrt Konkordata između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije, ali ga parlament Kraljevine Jugoslavije nikad nije ratificirao. Članom 31. konkordata bilo je predviđeno osnivanje Vojnog ordinarijata i imenovanje vojnog biskupa koje bi izvršila Sveta Stolica u dogovoru s jugoslavenskom vladom.
Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. odnosi unutar Jugoslavije počeli su se mijenjati, pa je te godine zagrebački nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije Alojzije Stepinac predložen za obnašanje službe vojnog vikara u slučaju mobilizacije i ratne opasnosti. On je to i postao odlukom Svete Stolice iz 1940. godine. Nakon raspada Jugoslavije, Sveta Stolica je 20. siječnja 1942. ponovno imenovala mons. Stepinca vojnim vikarom sine titulo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prethodno je, u listopadu 1941., poglavnik Ante Pavelić imenovao za prvog vojnog vikara u NDH popa Stipu pl. Vučetića, a za njegova zamjenika vlč. Vilima Cecelju. To je učinio bez konzultacije i dopuštenja zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Stepinac ih je međutim u toj službi potvrdio jer, kako piše Roščić, „nije htio praviti razdor“.
ZAKLJUČAK: Netočna je tvrdnja da je nadbiskup Alojzije Stepinac imenovan zagrebačkim vojnim vikarom i da je to imenovanje bilo 1941. godine. Njegovo prvo imenovanje vojnim vikarom, odlukom Svete Stolice iz 1940. godine, odnosilo se na čitavo područje tadašnje Kraljevine Jugoslavije, što se u članku ne navodi te mu nedostaje kontekst.
***
Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.