Paola Francesca Maria Di Rosa rođena je 6. studenoga 1813. u Bresciji (Lombardija) kao kći imućnog industrijalca Clementea di Rose i grofice Camille Albani.

Bila je jedno od devetero djece u pobožnoj i skladnoj obitelji. S 11 godina Paola je ostala bez majke.

Već kao djevojčica odlučila je posvetiti svoj život Gospodinu.

Kao djevojčicu odgajale su je Sestre Pohoda Marijina i ona je već tada odlučila svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Njezin otac bio je u početku protiv te odluke i razmišljao je o Paolinoj udaji, ali kad se uvjerio u duhovnu zrelost, finoću i plemenitost svoje kćerke, složio se s njezinim planovima.

Kad je imala 18 godina, Paola je postala ravnateljicom u očevoj predionici, u Acquafreddi, nedaleko od Brescije. Tu službu obavljala je s istinskim osjećajem odgovornosti prema svojim radnicama.

Apostolat služenja i milosrdne ljubavi

Kad je 1836. u Lombardiji izbila epidemija kolere, Paola je u lazaretu hrabro dvorila zaražene bolesnike. Zatim se morala vratiti kući dvoriti brata, koji je i sam postao žrtvom pošasti, od koje je i umro.

Ubrzo nakon epidemije kolere Paola je u Bresciji osnovala dvije škole za gluhonijeme. Dvorila je siromašne žene u jednoj ubožnici, posvetila se brizi za nevoljne i napuštene djevojke i za njih otvorila dom.

Shvaća Isusove riječi i želju da svaki čovjek ima pravo na dostojanstven život.

Ne promatra više svoje vrijeme kao vrijeme bolesti, ratova, zlata, trgovine i zabava nego kao vrijeme u kojem je pozvana spajati nebo i zemlju. Vidi darovano joj vrijeme kao milosno vrijeme.

Logo družbe / Foto: Ancelle della Carità

Shvaća Isusove riječi i Isusovu želju da svaki čovjek ima pravo i potrebu na dostojanstven život i uključenost u stvaranje kraljevstva Božjeg na zemlji.

Shvaća da ono što želi nadilazi njene tjelesne snage i da to ne može objasniti ljudskom logikom.

Kruna njezine djelatnosti je osnivanje redovničke družbe Službenica milosrđa (Ancelle della Carità ), 18. svibnja 1840. u Bresciji.

U ostvarenju tog nauma zdušno joj je pomagao njezin duhovni vođa, biskup Faustino Pinzoni, a financijski njezin otac Clemente.

Biskup Brescie pružio joj je 1843. službenu potporu, a papa Pio IX. potvrdio je 1847. novu družbu.

Prva poglavarica „ančela“

Paola je položila redovničke zavjete i uzela ime Marija Krucifiksa (Marija Raspeta). Bila je izabrana i za poglavaricu prvih 18 „ančela“, koje su zajedno s njom stupile u novu družbu.

Službenice milosrđa počele su se ubrzo širiti i u druge talijanske gradove, a potom i u druge zemlje.

Mnogi bolesnici u bolnicama, djeca u školama i vrtićima, djevojke u ubožnicama i odgojnim zavodima te brojni nevoljnici osjetili su majčinsku brigu sestara Službenica milosrđa. Marija Krucifiksa di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom.

Duhovni život sestara Službenica milosrđa često je prožet mistikom, osobito za vrijeme svakidašnjeg klanjanja Presvetom Sakramentu, čemu su ančele uvijek ostale vjerne.

Marija Krucifiksa preminula je u 42. godini, 15. prosinca 1855., u Bresciji. Papa Pio XII. proglasio ju je 1940. blaženom, a 1954. svetom. Njezin spomendan slavimo 16. prosinca.

Vječni zavjeti sestara / Foto: Službenice milosrđa

Njezine Službenice milosrđa i danas djeluju uspješno diljem svijeta (Europa, Južna Amerika, Afrika), s više od 1100 sestara u stotinjak kuća, prenosi Župa sv. Nikole Jastrebarsko.

Neizbrisiv trag omiljene „ančele“ ostavile su svojim djelovanjem i u hrvatskim krajevima (Split, Dubrovnik, Kono-Dubrovnik, Mlini u Župi dubrovačkoj, Zagreb, Vrbovec, Mali Lošinj, Vođinci, Susak, Kaštel Sućurac, Kaštel Novi, Kamen-Split, Žrnovnica kod Splita, Nerežišće na Braču, Mostar).