Iza nas je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje koji će ostati zapamćen i po 2656 mladih koji su hodali na čelu vukovarske Kolone sjećanja, odjeveni u bijele majice s imenima vukovarskih žrtava. Majice koje su nosili nastavljaju okupljati sudionike Kolone sjećanja s obiteljima žrtava putem društvenih mreža.
Inicijativa „Umjesto njih“, nastala na inicijativu Studentskog katoličkog centra Osijek koja je uoči obljetnice vukovarske tragedije objavila poziv onima koji u koloni sjećanja žele nositi majicu s imenom osobe koja je stradala u Vukovaru, preko društvenih mreža nastavlja povezivati nositelje majica s imenima žrtava u vukovarskoj koloni sjećanja i njihove obitelji.
Osnovana je javna grupa na Facebooku „Majice u koloni sjećanja“ koja u manje od 24 sata povezuje više od 1600 nositelja majica s obiteljima, rodbinom i prijateljima osoba čije su ime nosili. Donosimo nekoliko dojmova sudionika Kolone sjećanja.
„Čim sam vidio osobu s majicom gdje je ime moga djeda zaskočio sam ga u centru, zagrlio i rekao HVALA. Hvala vam od srca svima koji ste sudjelovali u nošenju majica sa imenima naših poginulih, nestalih i ubijenih članova obitelji, Hrvatskih branitelja i civila.“
„Sigurna sam da svi mi koji smo nosili nečije ime na srcu jučer u koloni, smo ponosni. To sam vidjela na svakom licu… Jedan je čovjek povikao „To je moj brat!“ Da, brat je bilo ime na majici. Brat je postao i čovjek koji je nosio tu majicu. Puno emocija. Bravo za ideju, za organizatore.“
Brat je postao i čovjek koji je nosio tu majicu.
„Najupečatljiviji mi je događaj s Memorijalnog groblja. Prije mise, dvadeset metara od mene jedna je žena oblačila majicu visokom dečku. To mi je bilo jako dirljivo. Tada je žena pogledala prema meni i rekla: Pronašao je svog tatu!“, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Cijelim putem razmišljala sam tko je taj gospodin čije ime nosim.
U koloni sjećanja bila je i Josipa Suton Bakula koja se iz Posušja došla pokloniti žrtvi Vukovara, a u dogovoru s kolegicom povele su i dva razreda učenika iz Srednje strukovne škole. U koloni sjećanja Josipa je nosila ime Tihomir Dalić.
„Cijelo vrijeme, kroz te kilometre, razmišljala sam tko je taj gospodin čije ime sam nosila.“
Danas joj se preko Facebook grupe „Majice u koloni sjećanja“ javila njegova supruga i Josipa je doznala da je Tihomir imao samo 23 godine kad je ubijen na Ovčari.
Nastojat ću ostati u kontaktu s tom gospođom i u svojoj obitelji na neki način čuvati uspomenu na ime gospodina Tihomira Dalića.
On je bio moj brat!
„Mene je dopalo ime Stjepana Radića i, kako je to ime poznato za naš hrvatski narod, puno ljudi me zaustavljalo po putu, u koloni i htjelo se slikat’ mnom i to mi je bilo simpatično“, rekao je pak Luka Punoš u emisiji HKR-a „Budimo mladi“.
„Sve do jednog trenutka kada po sredini kolone nailazim na ženu koja me pogledala jednim tako milim pogledom – to je nešto što vam ne mogu riječima opisati.
Zatrčala se prema meni, bacila mi se u zagrljaj i rekla mi kroz suze: On je bio moj brat!
Osjećaj koji sam u tih 15-ak sekundi zagrljaja osjetio ne mogu opisati.
To je bio zagrljaj ne neke gospođe i nekog poznanika, nego to je bio zagrljaj brata i sestre i to sam uistinu mogao osjetiti: da si nekome ispunio srce, makar tim malim činom.“
Meni je srce puno od tog trenutka i ne mogu prestat misliti o tom trenutku. Ovo me je obilježilo za cijeli život, pamtit ću to do kraja života i zahvalan sam Bogu za to.