Poklek i naklon su više puta naznačeni u Općim uredbama Rimskog misala, ali br. 275 nudi koristan sažetak ovog stava.
Naklonom se izražava poštovanje i počast osobama i njihovu dostojanstvu. Postoje dvije vrste naklona: glavom i tijelom.
a) Naklon glavom čini se kad se izgovaraju imena svih triju božanskih osoba zajedno te imena Isusova, blažene Djevice Marije i sveca u čiju se čast slavi misa.
b) Naklon tijelom, odnosno duboki naklon, čini se: pred oltarom, kod molitava Svemogući Bože, očisti mi srce i Primi nas, Gospodine, duhom ponizne; u Vjerovanju kod riječi I utjelovio se; u Rimskome kanonu kod riječi Ponizno te molimo.
Isti naklon čini đakon kad traži blagoslov prije naviještanja Evanđelja. Svećenik se, uz to, malo nakloni kad kod pretvorbe govori Gospodinove riječi.
Ministranti čine naklon prilikom kađenja. Koncelebranti, kao i vjernici koji nisu u mogućnosti klečati prilikom pretvorbe čine naklon izgovaranja Gospodinovih riječi. Vjernici čine naklon prilikom svećeničkog blagoslova.