‘Molila bih vas mišljenje o Youtube kanalu ‘Evanđelje iz Međugorja’?

„Ovoga časa teško mi je reći puno o YouTube kanalu ‘Evanđelje iz Međugorja’ kojeg vodi gospodin Vladimir Grebenar, jer sam ga možda tek nedavno počeo slušati, ali mislim da nam je važno u ovome trenutku nešto progovoriti o daru proroštava ili odgovornosti svakog člana crkve za Crkvu“, započeo je vlč. Damir Ocvirk odgovor na upit da se i u HKR-ovoj emisiji ‘Halo velečasni’ nešto više kaže o tom YouTube kanalu o kojem se posebice krajem mjeseca listopada u katoličkom javnom ambijentu puno progovara na različite, dobre i loše, načine.

Trešnjevački župnik je podsjetio da je u jednom izdanju tjednika Glas Koncila pisao o temi ‘Tko su to proroci i što proroštvo u Crkvi danas kaže’. Autor članka se referirao na riječi fra Josipa Ikića iz sarajevskog mjesečnika Svjetlo riječi.

„Autor ovog članka govori kako apostol Pavao govori da je najveći dar kojega daje Duh Sveti ‘dar prorokovanja’ i ako želimo dobro Crkvi, onda ćemo zapravo prorokovati, jer prorok je onaj koji daje proroštvo za izgradnju Crkve i upućuje na Božje milosrđe i na njegovu ljubav kao što kaže Katekizam Katoličke Crkve u broju 218.“

Ali isto tako – nastavio je – trebamo biti pažljivi da ono proroštvo koje netko govori bude zapravo pod kontrolom Crkve, odnosno da Crkva sama koja je proročka, otvorena djelovanju Duha Svetoga, može prepoznavati kod pojedinaca govore li u skladu sa zdravim naukom Crkve i temeljem zdravog moralnog nauka Crkve.

„I jesu li u zajedništvu s Crkvom – da poštuju crkveni autoritet, što je osobito važno“, poručio je župnik zagrebačke župe Sv. Josipa te nastavio:

„I apostol Pavao kad govori u Poslanici Korinćanima govori da se svaki dar koji dolazi odozgor treba provjeravati, napose kada govori o daru molitve u jezicima, da mora postojati netko tko će to provjeravati. Dakle, da postoje neke autoritet koji je prokušani, koji je čestit, koji stoji iza onoga tko govori u jezicima ili ima dar proroštva.“

Objasnio je nadalje da dar proroštva, karizme koje imamo i unutarnje pozive koje prepoznajemo i na koje se odazivamo, dakako, smatrajući da nam dolaze od Boga, traže veliku odgovornost i budnost.

Oni koji to imaju trebaju dobro slušati Božji glas i razlikovati ga od svojih podsvjesnih želja ili poticaja zloga, što je isto također moguće.

I onaj tko se izlaže – razjasnio je šire – a nije tu samo pitanje sada gospodina Grebenara već bilo koga tko javno govori o Crkvi, pa i svećenika koji propovijeda i ima mandat Crkve za propovijedanjem i poučavanjem, mora se uvijek držati zajedništva Crkve s obzirom na vjeru, na moral i na ono što treba propovijedati kako bi u zdravom i razboritom nauku upućivao i odgajao slušatelje.

„Dakako da u središtu svakog navještaja uvijek treba biti Krist, a ne osoba koja naviješta.  Stoga, dakle, s bilo kojim darovima koje osjećamo da nam je gospodin darovao treba, a osobito s darom proroštva, kada neko sa duhovnim autoritetom govori da je primio neku riječ, neku objavu, treba biti oprezan.“

„Treba imati dobro, kvalitetno, razborito duhovno vodstvo i duhovno praćenje kako bi se vidjelo da li ono što se govori je uistinu u skladu s biblijskim učenjem, s crkvenim naučavanjem i učiteljstvom Crkve. Tu treba biti oprezan za svakoga tko se javno izlaže. Nemojmo zaboraviti da je za odgovornost za života Crkve svatko odgovoran, tko je kršten, a ne samo biskupi i svećenici, već je svaki krštenik odgovoran za život i za vjeru Crkve, poruči oje vlč. Ocvirk.

Napomenuo je da valja biti također oprezan kako ni bismo propovijedali sebe, nego Krista. Naveo je tu i da je 22. listopada đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić uputio Okružno pismo vjernicima svoje nadbiskupije i glede ovoga pitanja u posljednjoj točki pisma sažeo je ono što je ovdje bitno, a to je i vlč. Damir Ocvirk i pročitao:

‘Sve vjernike potičemo da provode svet i bogobojazan život, ali i da budu trijezni i razboriti te se olako ne prepuštaju duhovnom vodstvu, pobožnim vježbama i savjetima nepoznatih osoba koje poznaju i s kojima komuniciraju preko društvenih mreža, bez obzira na njihovu medijsku popularnost i broj sljedbenika, te da o svemu rado razgovaraju i traže mišljenje svoga župnika ili drugog svećenika koji ga poznaju kao pobožnog, ali trijeznog te razboritog i odgovornog čovjeka i duhovnika.’

„I Sveto pismo nas poziva da sve provjeravamo, tako i ovo, i da zapravo gledamo plodove onoga tko propovijeda – po plodovima će se svatko od nas prepoznati i veoma je važno da nitko ne koristi svoj duhovni autoritet kako bi svojim duhovnim autoritetom nekome nametao svoje mišljenje, nego da svatko od nas predlaže ono što svatko u slobodi može prihvatiti.“

Ako je ova inicijativa od Boga, ona će potrajati. Ako nije, onda neće potrajati. Tako su rekli i kad su za prvu Crkvu govorili, gledajući apostole: ‘Ako je to od Boga. ona će trajati.’, podsjetio je također, pa i konstatirao:

„Evo, vidimo da Crkva danas traje, znači da je od Boga i Bog je rekao da će Crkva biti do kraja vremena jer je u Bogu utemeljena. Sve što je u Bogu utemeljeno ono traje. Ono što je na čovjeku utemeljeno ono propada. Vidimo različite političke sustave, različita politička udruživanja, različite korporacije, koje su samo ljudske tvorevine, da one propadaju, a ono što je Božje opstaje. Tako i ovo: ako dolazi od Boga i ako je stvarno vođeno Bogom, ono će biti svakome na korist i ono će opstajati, ako nije ono će jedanput iščeznuti kao i svake druge ljudske tvorevine, misli, filozofije i što više nije aktualno.“

Što je sve potrebno imati i položiti da bi postao misionar?

„Prije svega, potrebno je imati misijski poziv koji treba otkriti“ – počeo je svoj odgovor HKR-ov ‘radijski župnik’ – „i biti spreman ‘biti poslan’ ponajprije od Duha Božjega, potom od Crkve tamo gdje su potrebni misionari, gdje je potrebno donositi Radosnu vijest i gdje je potrebno svojim životom svjedočiti za Isusa Krista“.

Misionar ne mora nužno biti onaj koji odlazi u daleke zemlje, u Afriku, Južnu Ameriku, Oceaniju i Australiju. Misionar možemo biti u našoj svakodnevnici, u našim obiteljima, na radnome mjestu, u našem susjedstvu – gdje je potrebno svjedočiti svoju vjeru i životom, riječima i djelima, tako da misionar itekako možemo biti među svojima, naglasio je.

„Nemojmo zaboraviti da je i naša zemlja, kao i Europa, potrebna ponovne evangelizacije i misionarskoga žara da bi se probudila vjera naših korijena i kako bismo ponovno postali rasadište novih misionara kao što je to nekada bilo“, rekao je i naglasio da je važno, ako netko želi biti misionar, možda javiti se u misijske urede svojih biskupija ili u Nacionalni misijski ured u Zagrebu koji se nalazi u zgradi HBK.

Potrebno je dobiti poslanje Crkve, što je osobito važno, a ako netko ima možda redovnički i svećenički poziv ‘biti misionar’ onda se mora javiti nekoj misijskoj redovničkoj družbi koja  posebno u svome poslanju ima službu odlaska u misije.

„To je jedan od načina i onda tijekom pripreme za odlazak misije, kada se odredi gdje bi bila potreba biti misionar, onda se tako priprema“, rekao je te i nabrojao:

S obzirom na kulturu naroda gdje se šalje jednog misionara, s obzirom na jezik,, na potrebno znanje glede njihovih običaja kako bi se mogli prilagoditi i kako bi se moglo Evanđelje implementirati u određeni kraj, narod, jezik i sve ostalo što je potrebno.

„Dakako, možda je prvi korak javiti se svom svećeniku, svome župniku i s njime razgovarati da on može, zajedno s vama, dati neku preporuku za vas, da se javite onda u Misijski ured ili svome biskupu koji zapravo šalje misionare i misionarke diljem svijeta“, rekao je vlč. Ocvirk.

Postoji, isto tako, mogućnost volontiranja neko vrijeme u nekoj od misija, bilo jedan mjesec ili više mjeseci, pa se tako i na neko određeno probno vrijeme može vidjeti i iskusiti želi li netko uistinu otići u misionare za čitav život.