U Katoličkoj Crkvi bazilikom se nazivaju liturgijski privilegirane crkve. Razlikuju se basilicae maiores (velike bazilike), npr. pet patrijarhijskih crkava u Rimu, i basilicae minores (manje bazilike), važne crkve u Rimu i drugdje po svijetu. Počasni naslov basilica minor od druge polovice XVIII. st. dodjeljuje papa.

Važno je napomenuti da razlika u naslovnim titulama između velikih i manjih bazilika nije postojala sve do ranog osamnaestog stoljeća. Najraniji dokument koji bilježi upotrebu izraza “velika bazilika” datira iz 1727. godine.

Što znači riječ “bazilika”?

Počasni naziv crkve koju se proglašava titulom basilica minor, iziskuje produbljivanje pojma riječi basilica koja vuče korijene iz grčke riječi basilikē uz koju je redovito dolazila druga riječ: oikía, što je označavalo kraljevu kuću.

Prva manja bazilika

Prva službeno proglašena manja bazilika bila je Bazilika sv. Nikole od Tolentina (San Nicola da Tolentino), u talijanskoj Macerati. Manjom bazilikom proglasio je Papa Pio VI. (1783.).

Nakon Drugog vatikanskog koncila

Dodjeljivanje naslovnih titula manjih bazilika nakon Drugoga vatikanskog koncila zadobiva novi naglasak koji se premješta s arhitektonskog na pastoralni i djelatni život manje bazilike.

Prvi dokument koji progovara o dodjeljivanju titule manje bazilike je Dominus Dei kojeg je objavio Dikasterilj za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (1968). Dekret naglašava kako su pape, vrhovni poglavari Crkve bili privrženi onim crkvama koje su se isticale po ljepoti i dostojanstvu, te su ih počastili naslovom manjih bazilika.

Opći uvjeti – ljepota arhitekture i pastoralnog rada

Dekret ističe kako sam prostor crkve treba biti prostran i umjetnički obogaćen u skladu s liturgijskom reformom Drugoga vatikanskog koncila; crkve trebaju biti posvećene; na prostoru (nad)biskupije dotična crkva treba uživati određeni ugled, bilo zbog toga što posjeduje relikviju nekog značajnog sveca, bilo zbog samog povijesnog značaja crkve; zatim zbog redovničkog ili pastoralnog života kojim djeluje u nad(biskupiji) – središte koje gaji osobito dostojanstvo liturgije i slavljenja sakramenata, gdje se njeguje liturgijska glazba, gdje postoji dovoljan broj svećenika i ispovjednika na raspolaganju za bogoslužje, te su euharistijska slavlja obogaćena propovijedanjem.

Crkva mora isticati među svim drugim crkvama (nad)biskupije, što nije samo kriterij dimenzija i povijesnog značaja, nego izrazito uzornog slavljenja liturgijskih slavlja.

Privilegije manje bazilike

Dodjela titule manje bazilike u osamnaestom stoljeću nije odmah implicirala postojanje privilegija povezanih s naslovnim imenovanjem crkava u manje bazilike. Povlastice povezane s naslovom manje bazilike formulirane su tek 1836.

Privilegije koje zadobiva crkva naslovom manje bazilike odnose se na dane potpunih oprosta: na blagdan sv. Petra i Pavla (29. lipnja); o svetkovini crkve – manje bazilike; o blagdanu sv. Marije Anđeoske (2. kolovoza); te jedan dan po volji odabran u godini. Dekret nadalje ističe mogućnost uporabe pontifikalnih znakova koje bazilika nosi: grb s apostolskim ključevima, koji može biti postavljen na zastavama, namještaju i pečatu bazilike.

Izvor: Živo vrelo