Prije otprilike godinu dana prvi sam put stala moliti pred bolnicu. To mi se iskustvo toliko urezalo u srce da sam ga morala javno podijeliti te sam napisala idiličan tekst o pticama pred bolnicom koje, unatoč kiši i hladnoći, pjevaju i bude moje biće.

Jutros sam opet bila pred bolnicom, ovog puta u smjeni koja je trajala 2 sata. Sati prije i sama ta dva sata bili su sve samo ne idilični. Ručak koji sam ujutro pekla blago je preplanuo; salata koju sam spremila u ruksak pod nepoznatim okolnostima (bila je stvarno dobro zatvorena) iscurila mi je po krilu; kada sam otišla kod sestre da se presvučem, dobila sam komentar o petardi u kosi; pred bolnicom sam se živa smrzla jer je vjetar nemilo puhao tako da su i ptice, koje je moja poetična duša htjela čuti kao utjehu, umuknule.

Vrhunac nizbrdice današnjega jutra bio je kada sam shvatila da se u tih 2 sata koliko sam stajala pred bolnicom nitko nije došao sa mnom moliti.

„Pa zar nikoga nisi poslao da ovdje moli za život?“ pomalo sam ljutito upitala Gospodina.

Samo se nasmijao.

U tom sam trenutku shvatila da je poslao mene i postiđeno nastavila nizati zrnca.

Tako me je jutros Gospodin poučio da, kada i ptice umuknu, ja nastavim pjevati jer za malene se isplati boriti pa makar i, naoko, bila sama.

U Zagrebu će se bdjeti ispred bolnice „Sestre milosrdnice“ tijekom cijeloga dana i noći, a ispred rodilišta u Petrovoj ulici od 7 do 19 sati. Popis ostalih mjesta bdjenja u Hrvatskoj dostupan je na stranici Inicijative.