Presveta Djevica je objavila blaženom Alanu da su se najokorjeliji grješnici kajali i gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati krunicu. Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovijedao krunicu, gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života.

Ako dakle osjećaš da ti je savjest opterećena krivicom, uzmi krunicu i moli je na čast kojeg otajstva života, muke i slave Isusa Krista. I budi uvjeren, da dok ti budeš razmatrao i častio ta otajstva, On će prikazivati nebeskom Ocu svoje svete Rane, zagovarat će te i zadobiti ti pokajanje i oproštenje grijeha. Naš Gospodin jednog dana reče blaženom Alanu: “Da ovi jadni grješnici često mole moju krunicu sudjelovali bi u zaslugama moje muke, i ja bih kao njihov Zagovornik ublažio božansku pravdu.”

Život je jedan rat i neprestana napast. Mi se moramo boriti ne sa neprijateljima, od krvi i mesa, nego protiv samih paklenih sila (usp. Ef, 6,12). Koje ćemo dakle bolje oružje upotrijebiti ako ne molitvu Očenaša koju nas je naučio naš veliki Predvodnik, ako ne anđeoski pozdrav Zdravo Marijo koji je protjerao đavle, razorio grijeh i obnovio svijet, ako ne razmatranje o životu i muci Isusa Krista, čijom mišlju se moramo oboružati- kako nalaže sveti Petar- da bismo se obranili od istih neprijatelja koje je On pobijedio i koji nas svakodnevno napadaju? “Otkada je đavao pobijeđen po poniznosti i muci Isusa Krista” – piše kardinal Hugues – gotovo da više ne može napasti dušu koja je oboružana razmatranjem ovih otajstava. I ako je napadne, onda je sramotno poražen. “Obucite se dakle u bojnu opremu Božju” (Ef 6,11).

Uzmite ovo Božje oružje, svetu krunicu, i satrt ćete glavu đavlu, oduprijet ćete se svim napastima. Vjerojatno zbog tog razloga čak i jednostavni predmet svete krunica budi toliko straha kod đavla da su se sveci često njome služili kako bi ga okovali u lance i istjerali iz tijela opsjednutih kako nam to svjedoče mnogi događaji.

Jedna je osoba – priča blaženi Alan- vršeći sve vrste pobožnosti uzalud nastojala da se oslobodi od đavla koji ju je bio zaposjeo, te pomisli staviti sebi oko vrata krunicu. Osjetila je olakšanje. Potom je primijetila, kada bi je skinula, da ju je đavao nastavljao okrutno mučiti, odluči nositi krunicu oko vrata dan i noć. Na taj je način zauvijek otjerala đavla koji nije mogao trpjeti taj strašan lanac. Blaženi Alan između ostalog tvrdi da je on sam oslobodio mnoge opsjednute stavljajući im oko vrata krunicu.

Otac Ivan Amat, dominikanac, u korizmi je propovijedao u jednom predjelu aragonskog kraljevstva. Jednog dana su mu doveli djevojku koja je opsjednuta od đavla. On je više puta pokušavao osloboditi je, ali ne postigavši nikakav rezultat stavio joj je oko vrata svoju krunicu. Istog trena djevojka je pobjesnila i počela strahovito vikati: “Maknite ova zrnca koja me muče; nosite ih od mene.” Zbog samilosti prema jadnoj djevojci otac Ivan je skinuo krunicu. Slijedeće noći dok se ovaj odmarao, isti đavli koji su posjedali mladu djevojku bijesno su nasrnuli na njega kako bi i njega zaposjeli. Međutim on ih je, sa krunicom koju je čvrsto držao u ruci, unatoč svim naporima koje su oni činili da mu je istrgnu iz ruke, snažno bičevao i otjerao ponavljajući: “Sveta Marijo, Gospo od Krunice, pomozi mi.”

Sutradan, dok je išao u crkvu, ponovno susretne nesretnu djevojku opsjednutu đavlima. Jedan od njih, izrugujući se, reče mu: “Fratre, da nisi imao krunicu udesili bi smo te za blagdane.” Otac je tada ponovno stavio krunicu oko djevojčinog vrata govoreći: “Zbog presvetih imena Isusa i Marije njegove Majke i po zaslugama svete krunice, zli dusi ja vam naređujem, da odmah izađete iz ovog tijela.” Đavli su bili prisiljeni poslušati istog trena i djevojka je bila oslobođena. Ovi događaji pokazuju kolika je snaga svete krunice za pobjedu u svakoj đavolskoj napasti i svakoj opasnosti od grijeha, jer ga blagoslovljena zrnca svete krunice otjeraju.