Pred Bogom, svaka, pa i najmanja i najbeznačajnija žrtva i molitva za svećenike, ima neizrecivu vrijednost. To potvrđuje iskustvo Božjeg poziva jednog njemačkog biskupa iz 19. stoljeća, Wilhelma Kettlera.

"Možda ni danas ovaj svijet nema „struje“ mira i ljubavi, ali baš tada, u dubokoj tami, ti možeš upaliti malo svjetlo poniznom molitvom Gospine krunice i dati svoj skromni doprinos miru u svijetu", piše fra Goran Azinović.

Ako ste se ikada zapitali zašto je vrijedno izgraditi naviku molitve, pogledajte nevjerojatan način na koji molitva može iscijeliti i preobraziti naše duše. Svi smo u nekom trenutku svog života uputili pokoju očajničku molitvu u teškim trenucima, no lako zaboravimo na molitvu kada život teče mirno. Ipak, znamo da ima toliko dobrobiti u izgradnji navike molitve, a najvažnija je ulazak u prijateljstvo s Bogom. 

Donosimo dvije priče o brakovima koji su nadišli svoje poteškoće i zajedno nastavili avanturu riječi "zauvijek".

Za koncentraciju na pozitivno i za dobivanje samokontrole, dobro je naučiti vježbe disanja. A najbolje od svega je koncentrirati se na molitvu. Onu najveću i najjednostavniju. Na Očenaš i na Krunicu. Nevjerojatno je koliko malo vremena treba za smirenje i za osjećaj povratka snage i volje, kada se tako počne dan ili u krizi. Nekoliko dubokih udaha, nekoliko puta ponoviti Očenaš, jedna desetica... I to je to.

Kada nedostaje smisao, pokušavamo ga zamijeniti osjećajima. Jedna reklama za automobile kaže: „Napunite rezervoar emocijama“. To je slijepa ulica u kojoj nalazimo samo frustracije, a koja može dovesti i do nasilja i samouništenja. Tisuću zadovoljstava još uvijek ne predstavlja jednu jedinu sreću…