Kada je ponovno dobila poziv za sudjelovanjem u evangelizaciji na Ultri, Kristina Petrović nije ni trenutak dvojila hoće li se odazvati ili ne. Zamolili smo ju da podijeli s nama dojmove i kazala nam je da joj nije lako od mnoštva dirljivih susreta izabrati samo jedan. No posebno se osvrnula na susret s jednim američkim parom. “Alex i Samantha žive u Amazoni i prvi dan čim smo krenuli dijeliti vodu oni su nam prišli i krenuli smo razgovarati. Pitali su nas jesmo li mi neka organizacija i koliko nas plaćaju. Pojasnila sam da smo mi volonteri i molitelji iz katoličkih zajednica. Ono što im je najviše bilo zanimljivo je što to radimo besplatno”, istaknula je Kristina.

Razgovor naše sugovornice i američkog para odvijao se sve više u smjeru vjere i oni su joj podijelili da je Alex katolik, a da Samantha nije ništa, ali da idu prema tome da i ona primi sakramente. “Nisu skrivali oduševljenje i unatoč tome što je festival započeo oni su i dalje ostali pričati sa mnom. Najdirljivije mi je bilo kada je on sam upitao možemo li se pomoliti za njih”, otkrila je.

Najdirljivije mi je bilo kada je on sam upitao možemo li se pomoliti za njih

Za razliku od Kristine Stipe Juruš se malo dvoumio oko odlaska na festival Ultra jer je imao dosta sumnji oko samog odlaska. Mučilo ga je što nikoga ne poznaje od volontera, ali se i propitkivao je li uopće sposoban za to. Posvjedočio je kako su ga riječi don Tomislava Lukača ohrabrile te je prelomio i otišao.

EVANGELIZACIJA NA ULTRI/FOTO: EUANGELION

Sada kada je sve prošlo Stipe svjedoči kako mu je to bila jedna od najboljih odluka u životu. “Što se više približavao početak svega toga ja sam sve više ‘gorio‘ u srcu i čekao da sve to krene. Dolazim u Split i ne poznajem nikoga pa su se u meni javili strah i ukočenost, ali kada je sve krenulo u meni je sve nevjerojatno brzo nestalo. Zanimljivo je kako smo se svi jako brzo povezali”, rekao je.

Što se više približavao početak svega toga ja sam sve više ‘gorio‘ u srcu i čekao da sve to krene.

EVANGELIZACIJA NA ULTRI/FOTO: EUANGELION

Prvi dan imao je tremu koju su dodatno raspirili i pogledi samih sudionika prema evangelizatorima, ali čim su krenuli dolaziti prvi ljudi po vodu ili na razgovor sve je nestalo. “Najvažnije je da smo im pokazali da je Crkva živa i da smo tu za njih. Nadam se da smo ih potaknuli i na neku promjenu u životu i promišljanje o živoj Crkvi”, dodao je.

Naša sugovornica Petra Plišić prvi put je sudjelovala na festivalu Ultra, ali ne skriva koliko ju je sve to skupa dojmilo. Petra je izdvojila susret sa Židovima. “Hodajući susreli smo trojicu mladića koji su nam otkrili da su iz Izraela. Podijelila sam s njima da sam prije dvije godine bila u Jeruzalemu i jedan od njih je iskočio i polunapadno me upitao zašto sam bila tamo. Rekla sam mu da sam išla na hodočašće i u tom trenutku mu se spustio gard. Otkrili su nam da ih je strah izvaditi zastavu Izraela jer imaju osjećaj da su svi protiv njih. Pričali smo s njima dugo i dojmilo me se što su i drugu večer došli i ponovno s nama ostali dugo pričati. Na kraju su nam došli i zahvaliti”, otkrila je Petra dodajući da ju je dojmilo što su se ljudi većinom vraćali na razgovore što je potvrdilo da su ljudi željni razgovora.

EVANGELIZACIJA NA ULTRI/FOTO: EUANGELION

Posebno ju je dojmilo zajedništvo i molitva evangelizatora koje je za nju ključ svega jer sam ne možeš uvijek je potrebno zajedništvo.

Na kraju svećenik i ja smo se pomolili za nju i bilo je prekrasno promatrati kako je samo čaša vode dovela do ovog trenutka.

EVANGELIZACIJA NA ULTRI/FOTO: EUANGELION

Kratko je posvjedočio i o svom iskustvu i Mislav Matišić koji je podijelio da ga je dojmilo puno toga, ali najzanimljivije mu je bilo kada je čašu vode dao jednoj Amerikanki koja je bacila čašu bez da se osvrnula na citat koji je pisao na toj čaši. Mislav je naglasio da ju je kratko podsjetio na to i počeo razgovarati s njom. “Na kraju svećenik i ja smo se pomolili za nju i bilo je prekrasno promatrati kako je samo čaša vode dovela do ovog trenutka”, naglasio je.