Na početku prve bilježnice Dnevnika nalazi se rečenica koja bi zapravo trebala biti na njegovu kraju. U toj je rečenici sv. Faustina sumirajući nekako čitav svoj život i svoj odnos s Majkom Božjom, naglašava ono što zahvaljuje baš Njoj: „Ona me naučila ljubiti Boga u nutrini i kako u svemu vršiti Njegovu svetu volju. O, Marijo, Ti si radost, jer po Tebi je Bog sišao ne zemlju i u moje srce.“ (Dn 40)

Ne boj se ničega, budi vjerna do kraja. Ja sam s tobom.

Ona nalazi svoje mjesto u molitvenicima, novčanicima, na fotografijama s našim prijateljima, u školama, samostanima, na radnim mjestima, na stanicama, u taksijima, bolnicama, skloništima, vojnima bazama, državnim zgradama, svugdje gdje živi suvremeni čovjek. Ona je danas najpoznatija slika Krista raspetoga i uskrsloga, slika koja je prepoznatljiv znak poruke o Božjemu milosrđu koju je Isus dao sv. Faustini – znak nade za ljude i svijet koji je podložan raznim previranjima, donosi portal bozjemilosrde.

Vršiti Božju volju

Već je na početku svoga redovničkog života s. Faustina čula jasne i odlučne Isusove riječi: …ispunit ćeš moju volju i moje želje… (Dn 36) Kasnije joj je Isus rekao: …napiši ove riječi: Od danas ću vršiti Božju volju – posvuda, uvijek i u svemu. (Dn 372)

Od trenutka kada je buduća svetica započela živjeti svoje zvanje, vršeći Božju volju, bila je to za nju najvažnija zadaća u životu, što je i naglasila zapisujući: „O, Svemogući Vladaru, Tvoja je volja smisao moga postojanja.“ (Dn 195)

S pravom možemo reći da se glavna misao njezina života nalazi u riječima: „Tvoja sveta volja život je duši mojoj.“ (Dn 6) Na drugom je mjestu slično zapisala: „Tvoja sveta volja od danas neka mi je hranom. Bit ću vjerna Tvojim zahtjevima uz pomoć Tvoje milosti.“ (Dn 136)

Ona je danas najpoznatija slika Krista raspetoga i uskrsloga, slika koja je prepoznatljiv znak poruke o Božjemu milosrđu koju je Isus dao sv. Faustini – znak nade za ljude i svijet koji je podložan raznim previranjima.

Sestra Faustina se svakodnevno molila da ispuni Božju volju: „Preklinjem Te, Isuse, neka se u meni vrši Tvoja sveta volja.“ (Dn 25) Već je u počecima duhovnog života priznala: „Neprestano sam molila Isusa da me ojača i da mi snagu svoga Svetoga Duha, kako bih u svemu mogla izvršiti Njegovu svetu volju, jer sam od početka znala i poznajem svoju slabost.“ (Dn 56)

Slične je molitve upravljala Božjemu milosrđu dok se hrvala s unutarnjim poteškoćama, za vrijeme duhovne borbe i za vrijeme trpljenja: „Bolno pritiješnjena tim mukama, ušla sam u kapelicu i iz dubine duše zavapila: ‘Čini sa mnom, o Isus, što god želiš. Ja ću Te vazda slaviti. I neka se u meni vrši Tvoja volja, o Gospodine i Bože moj, i slavit ću Tvoje beskrajno milosrđe’.“ (Dn 78) Drugom je prilikom pala nice pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i rekla  Gospodinu: „Sve ću učiniti što je u mojoj moći. Ali Te molim, budi uvijek uza me i daj mi snage vršiti Tvoju svetu volju, jer Ti sve možeš, a ja ništa sama od sebe ne mogu.“ (Dn 154)

U želji da vrši volju Božju ustrajala je do kraja života. Vjerovala je da je pozvana na veliku svetost (usp. Dn 23) i da se njezina žudnja za osobnom svetošću (usp. Dn 150) ispunjava. U tom je duhu govorila: „Sva se predajem djelovanju Tvoje milosti. Neka se na meni ispuni Tvoja volja, Gospodine.“ (Dn 1326)

Od danas ću vršiti Božju volju – posvuda, uvijek i u svemu.

Gospina pomoć

Kakvu je ulogu imala Majka Božja u vršenju volje Božje po sv. Faustini? Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći u opisu događaja od 5. kolovoza 1935. godine kada se slavio blagdan Majke Božjeg Milosrđa (usp. Dn 449). U tome se danu već od ranih jutarnjih sati odigravala duga i teška bitka u njezinoj duši povezana s vršenjem volje Božje. Glavni je razlog te unutarnje borbe bila mučna misao da napusti Družbu. Još na samom početku ulaska u Družbu Gospodin Isus joj je rekao da je vidi ovdje i nigdje drugdje (usp. Dn 19). U toj se muci obratila za pomoć Gospi. Odgovor je stigao vrlo brzo: „Tada sam ugledala Presvetu Djevicu, neizrecivo lijepu, koja je od oltara došla k mome klecalu i zagrlila me.“ (Dn 449)

Ali ne ostaje samo na ovome. Tada joj je Majke Božja rekla i dvije rečenice, dvije istine. Istine koje nisu bile samo za sv. Faustinu, već i za sve nas. Prva istina govori o njezinu materinstvu svim ljudima: „Ja sam vaša Majka i neizrecivog Božjega milosrđa.“ A druga rečenica odnosi se na duše u čistilištu koje su joj veoma drage: „Najdraža mi je ona duša koja vjerno vrši Božju volju.“ (Dn 449) Može li se reći da je osobno iskustvo Majke Božje izdiktiralo ove riječi? Zbog vjernosti vršenju volje Božje, Službenica se Gospodnja raduje vječnoj ljubavi Presvetoga Trojstva, ali i svega Božjeg naroda.

Sva se predajem djelovanju Tvoje milosti. Neka se na meni ispuni Tvoja volja, Gospodine.

U toj je viziji Marija izišla ususret s. Faustini u njezinoj nutarnjoj borbi i, sjetivši se možda svoje osobne muke – „borbe“ u nazaretskoj kućici (usp. Lk 1, 29-35), razbistrila njezin um: dala joj je shvatiti da je vjerno ispunila sve Božje želje i da je na taj način našla milost u Njegovim očima. Istovremeno kao Majka puna ljubavi, bodrila je svoje dijete riječima: „Budi hrabra i ne boj se varavih poteškoća, nego se zagledaj u muku moga Sina. Na taj ćeš način pobijediti.“ (Dn 449)

Takvih uputa, pouka, naredbi i vrlo praktičnih savjeta bilo je mnoštvo. Na Svetkovinu Uznesenja, 15. kolovoza 1937. godine, sv. je Faustina zapisala: „…ugledala sam Presvetu Djevicu koja mi reče: ‘O, kako mi je drag polog vaše ljubavi! Nemoguće je svidjeti se Bogu ako ne vršimo Njegovu svetu volju. Kćeri moja, od srca ti preporučujem: vjerno izvršavaj svaku Božju želju, jer je to najdraže Njegovu svetom pogledu. Neizmjerno želim da se u tome odlikuješ; u vjernosti vršenju volje Božje. Božju volju postavi iznad svih žrtva i paljenica.’ Dok mi je Nebeska Majka govorila, moju je dušu zahvatilo duboko razumijevanje Božje volje’.“ (Dn 1244)

Drugom zgodom, uvečer na dan završetka devetnice u Ostroj Brami u riječima Majke Božje dalo se prepoznati riječi njezina Sina Isusa Krista (ups. Lk 18,17). Sestra Faustina je zapisala ovako: „Djevica mi je rekla da sve Božje želje prihvatim kao maleno dijete, bez ikakvih propitivanja jer se to ne sviđa Bogu… Nakon toga moja se duša ispunila neizmjernom radošću i veseljem. Rekla sam Gospodinu: ‘Čini sa mnom što Ti je drago, na sve sam spremna. Ali me, o Gospodine, ne napuštaj ni trenutak!’.“ (Dn 529)

Za vrijeme jedne druge vizije u maloj kapelici saznajemo da je vršenje volje Božje snaga i milost za čitavu Crkvu. „…u ovoj crkvi vidjela sam Majku Božju s Djetešcem na rukama. U jednom je trenutku Djetešce Isus iščezlo iz ruku Majke Božje i vidjela sam živu sliku raspetoga Isusa. Majka mi je Božja rekla da činim isto što i Ona: da, usprkos radosti, uvijek gledam u križ i da milosti koje mi Bog daje nisu samo za mene nego i za druge duše.“ (Dn 561)

Zbog vjernosti vršenju volje Božje, Službenica se Gospodnja raduje vječnoj ljubavi Presvetoga Trojstva, ali i svega Božjeg naroda.

Ova se istina potvrdila 25. ožujka 1936. godine kada je ugledala Majku Božju koja joj je rekla: „O, kako je mila Bogu duša koja vjerno slijedi nadahnuća Njegove milosti. Svijetu sam dala Otkupitelja, a tvoj je zadatak govoriti svijetu o Njegovu velikom milosrđu i pripremiti svijet za Njegov ponovni dolazak, a neće doći kao milosrdni Spasitelj, već kao pravedni Sudac. O, kako je strašan onaj dan. Odlučen je dan pravednosti, dan gnjeva Božjega, i anđeli pred njim drhte. Govori dušama o tom velikom milosrđu dok je još vrijeme smilovanja; ako sada budeš šutjela, odgovarat ćeš u onaj strašni dan za velik broj duša.“ (Dn 635)

I na kraju i jedan Majčin savjet uz koji iskazuje i svoju brižnost: „Ne boj se ničega, budi vjerna do kraja. Ja sam s tobom.“ (Dn 635)

Ovdje smo se samo kratko dotakli teme koja je veoma široka. Dobro je na kraju ponoviti riječi sv. Faustine: „O, kako je dobro u svemu se prepustiti Bogu i dopustiti Gospodinu da u punini djeluje u duši.“ (Dn 134) Dobro znamo da je ponekad vrlo teško prihvatiti volju Božju. U takvim trenucima neka uz nas bude sv. Faustina sa svojim svjedočanstvom: „Žarko sam molila Majku Božju da mi isprosi milost vjernosti tim nutarnjim nadahnućima i da vjerno i potpuno izvršim Božju volju.“ (Dn 170)