Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama podijelio promišljanje o krajnostima u duhovnosti. Tekst prenosimo u cijelosti.

Nastavak je ovo na jednu “priču” od neki dan. Zanimljivo je vidjeti i čuti kako jedan dio muškarca ima “problem” s time što se događa u Vatikanu, a nema problem s time što se događa u njegovoj kući. To što ne obavlja svoje dužnosti ili što misli da živi u 16. stoljeću ga uopće ne brine. Bitno mu je da isprati američke katoličke influencere i da zna citirati Dezingera…
Drugi dio njih ponaša se kao neka kućanica iz amiških filmova i živi zatvoren u svoj mali svijet neke duhovnosti u kojoj nema kruha nego samo protestantskih pjesama i slavljenja vlastite grešnosti…

Od takvih duhovnosti nema apsolutno nitko koristi, a ponajmanje Crkva i obitelji iz kojih takvi likovi dolaze.

Obje krajnosti počinju u istome, razlikuju se u manifestaciji i onda završavaju u istome, nešto poput ovih zagrada (). Od takvih duhovnosti nema apsolutno nitko koristi, a ponajmanje Crkva i obitelji iz kojih takvi likovi dolaze.

Zar je tako teško biti redovit na euharistijskom slavlju nedjeljom, preko tjedna raditi i stjecati za obitelj? Što skrivamo iza takvih “duhovnosti”? Gdje je nestala muška duhovnost koja nije uvezena od 5 američkih likova ili bendova koji se snimaju? Zar nemamo dovoljno uzora u našem podneblju? I onda se čudite što nema ženidbi… Treba prestati brak gledati na način ostvarivanja moje vizije Boga i katoličanstva. Brak je zajedništvo saveza s drugom osobom, a drugoga treba pustit da bude drugi, a ne moja verzija drugoga…

Lijepo je što želiš živjet svoju vjeru, ali vjera koja ne koristi nikome nije nešto korisna.

Lijepo je što želiš živjet svoju vjeru, ali vjera koja ne koristi nikome nije nešto korisna. Super je što moliš i čitaš, ali gdje se to u svakodnevici očituje? Prestanimo uvoziti katolicizam i počnimo ga živjeti…

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vinko Brković (@fravinkobrkovic)