Uvod

Slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova. U Bibliji srce predstavlja unutrašnjost bića. Dakle, slavimo nutrinu, samu srž božanske osobe, koju je Isus u potpunosti otkrio i dao ljudima.

Otvaranje srca

Kada roditelj odgaja dijete, prvo mu na lijep način objašnjava i pokušava ga potaknuti na čestit život. Ako to ne ide, dalje pokušava na odrješitiji i stroži način, ne zato što svoje dijete manje voli, nego zato što želi da ga ono shvati ozbiljno jer je priprema za život jako ozbiljna stvar. No, ponekad ni to ne djeluje pa se roditelji poslije nekog vremena, nakon što su isprobali sve načine i trikove da dijete izvedu na pravi put, polako približe granici očaja, trenutku kada stvari više ne mogu biti gore, trenutku u kojem im preostaju samo dvije radikalne opcije. Prva, lakša opcija, jest potpuno odustajanje od druge osobe, a druga opcija, iako teža, u sebi nosi tračak nade, ali i velik rizik. Tu je također riječ o odustajanju, ali ne od druge osobe, nego od naših naučenih metoda djelovanja, maski i obrambenih mehanizama te potpunom otvaranju vlastite nutrine, otvaranju srca, kako bi druga osoba mogla vidjeti našu najdublju intimu.

Bog se toliko otvorio nama ljudima, toliko je sebe učinio ranjivim da je čak dopustio da ga ubijemo.

Problem je ove opcije u tome što se tako izlažemo velikom riziku: bez obrane i zaštite postajemo izuzetno ranjivi. No upravo je to Bog učinio nakon što je upotrijebio sve druge metode da čovjeka vrati k sebi. Bog se toliko otvorio nama ljudima, toliko je sebe učinio ranjivim da je čak dopustio da ga ubijemo. Iz Evanđelja smo slušali kako Isusu doslovno probadaju srce, a u prvom smo čitanju čuli neke od najljepših riječi Staroga zavjeta, u kojima Bog po proroku Hošei otkriva sadržaj svoga Presvetog Srca i opisuje koliku ljubav prema ljudima nosi u sebi.

Božja briga i ljubav

Priča kaže: bio jednom jedan nestašni dječak koji bi dane provodio izvan kuće u igri, a vraćao bi se tek navečer, umoran, sav razbijen i poderane odjeće. Nešto bi lagano večerao i brzo legao u krevet. Kada bi zaspao, njegova bi majka potiho prišla, u tišini mu očistila rane i nježno ih previla; uzela bi njegovu odjeću, oprala je, ispeglala, zakrpala i posložila, a dječak bi cijelo vrijeme mirno spavao. Iako je lijegala vrlo kasno, ujutro bi se prva budila kako bi svome sinu pripremila topli doručak. Dječak bi se probudio, obukao, na brzinu nešto pojeo i izletio iz kuće ne rekavši ni „Hvala!“ ili barem „Dobro jutro!“ Otprilike takvu sliku donosi prorok Hošea u prvom čitanju kada opisuje Božji odnos prema Izraelu. Kaže: „Ja sam [ga] hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo“ (Hoš 11,3).

To je jedan od glavnih problema našeg odnosa s Bogom, jer ni mi, poput Izraela, nismo svjesni što sve Bog za nas čini svaki dan. Nismo svjesni zato što se uopće ne trudimo obratiti pažnju. Od ranog jutra jurimo za svojim planovima, projektima, idejama, željama, pa ni ne stignemo stati i promisliti: kako to da sam i danas mogao otvoriti oči, da se sunce opet pojavilo na nebu, da i dalje imam obitelj koja me voli, pokretne ruke i noge, oči da vidim, sluh da čujem, duh da se radujem i divim?

Krist je došao na svijet, živio s nama, bio mučen i umro da bismo ga zamijetili i napokon shvatili koliko je njemu stalo do nas.

Krist je došao na svijet, živio s nama, bio mučen i umro da bismo ga zamijetili i napokon shvatili koliko je njemu stalo do nas. Dopustio je da mu probodemo srce – ranimo najdublju intimu njegova bića. A u tom smo srcu ugledali krv i vodu koje predstavljaju euharistiju i krštenje. Krštenjem smo očišćeni od grijeha i postali smo Božja djeca, a u euharistiji nam Bog svakodnevno dolazi, hrani nas i brine se za nas poput brižne majke iz priče. Dakle, po ovim nas sakramentima Bog oživljava i održava na životu. To je središte Božjega bića – život – baš kao što je središte Edena bilo stablo života (usp. Post 2,9). No Hošea naglašava da ljudi tu Božju brigu nisu spoznali (Hoš 11,3b).

Bojim se da mi kršćani nismo ni približno svjesni koje blago imamo u ovim sakramentima.

Bojim se da mi kršćani nismo ni približno svjesni koje blago imamo u ovim sakramentima. Riječ „brinuti“, koja je ovdje upotrijebljena, u izvorniku se više odnosi na iscjeljivanje, ozdravljanje. Mi jako slabo shvaćamo koliko nas Bog u svakoj euharistiji liječi. Predbacujemo mu životne boli i probleme, a ne vidimo koliko je naših rana već ozdravio i iscijelio. Kada bismo uistinu znali koliko milosti primamo po samo jednoj svetoj misi, vjerujem da bismo svaki dan išli na nju.

Svjedočenje

Dok je stajao s Marijom podno križa, Ivan evanđelist vidio je probodeno Presveto Srce Isusovo i zapisao: „Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete“ (Iv 19,35). To je morao podijeliti s drugima, stoga je život posvetio razglašavanju onoga što je vidio: ljubav koja izvire iz Božjega srca.

To je morao podijeliti s drugima, stoga je život posvetio razglašavanju onoga što je vidio: ljubav koja izvire iz Božjega srca.

Vjerujem da smo svi mi u molitvi i euharistiji, osluškujući duhovne pokrete u sebi i oko sebe, također vidjeli to isto Isusovo probodeno srce koje čezne za tim da ga svi ljudi upoznaju. Jedino takvo iskustvo može čovjeku dati snage da ostavi sve što ima i krene za Kristom u nepoznato. „Zato prigibam koljena pred Ocem“, govori sveti Pavao u Poslanici Efežanima, jer sav naš duhovni život ima jednu svrhu: da mognemo „shvatiti sa svima svetima što je dužina i širina i visina i dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu“ (Ef 3,14.18s).

Zaključak

Tu dužnost upoznavanja ljudi s Božjom ljubavi Krist je predao svima nama krštenima. Kažu da ljubav pokreće svijet, ali to je krnja uzrečica jer Kristova ljubav pokreće svijet, a ne bilo kakva ljubav. Spoznaja Kristove ljubavi daje nadu i smisao našem životu; samo s njome možemo pobijediti sve izazove koji stoje pred nama, samo s njome možemo pred otajstvom smrti ostati uspravni. Bez Krista ne postoji smislen odgovor na problem smrti, pa su očaj i beznađe jedina reakcija koja čovjeku preostaje. Zato s cijelom Crkvom svjedočim, sa svima koji su Božju ljubav vidjeli i uzvjerovali, da je „Bog tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16).

Izvor: sagud.xyz