"Prestanimo vjerovati u Boga koji donosi samo križ i patnju te počnimo vjerovati u Boga koji nam donosi uskrsnuće i vječni život. Tome smo pozvani biti svjedoci". poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud uz treću vazmenu nedjelju.

U emisiji Pod Križem Hrvatskog katoličkog radija promišljalo se o dokazima koji upućuju na Božje postojanje. Emisiju je uredio i vodio vlč. Tomislav Šagud.

"Bog šalje kišu milosti u naš život, no ponekad nam te Božje vode spasenja izgledaju kao mučenje, a ne milost", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.

"U današnjem evanđeoskom ulomku možemo uočiti još jednu zanimljivost: ako je Petar imao punicu, tada je zasigurno imao i ženu, što znači da je ona trebala biti gazdarica u kući i imati dužnost posluživati goste, a ne njezina ostarjela majka. No, budući da se ona uopće ne spominje, možemo zaključiti da je Petar vjerojatno bio udovac, a njegova punica udovica koju je primio k sebi kako bi se za nju skrbio", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.

Isus, novi Adam, odolio je kušnji u pustinji i kušnji na križu, a Marija, nova Eva, odoljela je zmijinoj kušnji svojim životom potpunog predanja Božjoj volji – i tako je stvoreno novo čovječanstvo.

U emisiji "Pod križem" u utorak, 8. studenog župnik Župe Presvetog Trojstva u Prečkom vlč. Tomislav Šagud govorio je o milosti kao Božjoj ponudi prijateljstva.

Umjesto iznošenja problema i ispričavanja za grijehe, možda bismo češće trebali veličati Boga, razmišljati o njegovoj ljubavi, slavi, veličini… Božja je blizina i njegova ljubav ono što nas ozdravlja i opravdava.

"Dobio sam potvrdan odgovor i tako sam ga ispovjedio. Poslije se umirio, primio je i bolesničko pomazanje. Od toga su čovjeka svi već dignuli ruke, pa čak i ja. Ali Bog nije, jer on nikada nikoga ne otpisuje", piše župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu vlč. Tomislav Šagud na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Tko je od nas ikad na proslavu svoga rođendana umjesto prijatelja i obitelji pozvao „siromahe, sakate, hrome, slijepe”? Znači li to da nitko od nas nije čovjek evanđelja ili možda u ovoj Isusovoj prispodobi postoji nešto dublje što, po običaju, ne primjećujemo?

Kovčeg staroga saveza bio je izrađen od drva akacije (usp. Izl 25,10; hrvatski prijevod govori o bagremu, koji se često brka s akacijom). To je drvo, zbog svoje gustoće i prirodnih ulja koja sadrži, praktički otporno na truljenje. Ono traje vječno, baš kao i Marijino tijelo, koje nije zahvatila trulež, koje je uzneseno na nebo neraspadnuto i u kojem je ona postala sudionica vječne Božje slave, što je budućnost svih nas koji se uzdamo u Božju riječ.