Na primjeru kratkog videoisječka pogledajte i promislite koliko često malo razumijevamo, a puno govorimo o drugima.
Stvari često nisu onakve kakve se čine, a opet – mnogi ih imaju potrebu komentirati kao da razumiju o čemu se radi. Primjera radi, jedna priča kaže da je u nekom samostanu bio fratar sklon alkoholu. Kada je preminuo, počele su se širiti glasine da bi jednog dana mogao biti proglašen kao svetac Katoličke Crkve. Jedan njegov subrat rekao je: “Ali on je bio alkoholičar”, na što mu je odgovoreno: “Ne znaš kakvu je borbu u sebi vodio da popije jednu čašicu, a ne njih deset.”
Ista analogija vrijedi i u drugim životnim okolnostima. Nerijetko se zagledavamo u trn koji se nalazi u oku našeg bližnjeg, a vlastito brvno nismo voljni izvaditi. Često mislimo da znamo sve o drugima, a vlastitu bijedu i siromaštvo zanemarujemo, ili se pravimo da je nema.
Ovaj tekst ne govori o tome da ne treba prokazati ili ukazati na ono što mislimo da je krivo u životima naših bližnjih, ili možda opravdati neke zle čine, nikako. Ovaj je tekst više poticaj na razumijevanje okolnosti u kojima se naš bližnji nalazi, između ostalog i zbog pružanja adekvatnije pomoći.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.