Bitka kod Covadonge uz čudesni zahvat neba na koncu je dobivena. U spomen čudesnoga posredništva Djevice Marije kralj Alfonz I. Katolički, naredio je da se na tom mjestu izgradi samostan i kapelica u čast naše Gospe od Covadonge.
Često mi se događalo, nakon posjeta nekom marijanskom svetištu koje me je oduševilo svojom ljepotom, da u srcu pomislim: Bože, ovo je zaista vrhunac. Ljepše od ovoga sigurno nikada neću vidjeti. Nimalo ne žalim što sam se toliko puta prevario! Drago mi je da su se takve misli ponovno rojile mojom glavom tijekom hodočašća u jedno nevjerojatno Gospino svetište skriveno na sjeveru Španjolske. Uživao sam u predivnom prirodnom krajoliku koji je u davna vremena iznjedrio milosni zahvat neba po Marijinim rukama, rijetko viđen u cijeloj povijesti kršćanstva. Riječ je o svetištu Covadonga, gdje se dogodilo jedno od najčudesnijih Marijinih ukazanja, piše fra Damir Pavić za Svjetlo riječi.
Početak 8. stoljeća bio je veoma dramatičan za područje današnje Španjolske i Portugala. Mauri iz sjeverne Afrike, pod Muhamedovom zastavom, provalili su na Iberijski poluotok. Silovitom napadu suprotstavio se vizigotski kralj Rodrigo sa svojom vojskom u bitki kod Guadalete u Andaluziji 711. godine. Nadmoćno su poraženi od osvajača. Kralj je izgubio život, a malobrojna skupina preživjelih vitezova predvođena don Pelayom, našla je utočište duboko u brdima Asturije na sjeveru. Odlučili su ponovno pružiti otpor. Nakon ovoga uspjeha Maurima na putu osvajanja Galije – prostora današnje Francuske – nije bilo nikakvih prepreka. Međutim, saznavši da ostatak kršćanske vojske planira pobunu na sjeveru, odlučili su brzo ugušiti taj ustanak prije daljnjega pohoda prema zapadu. Snažna maurska vojska pod zapovjedništvom generala Alkamara zaputila se 722. razbiti ustanike. Don Pelayo se odlučio suprotstaviti muslimanskoj vojsci duboko u planini Alzeba, gdje su strme litice i nepristupačan teren pružali idealno sklonište. Malobrojni vitezovi, saznavši da im ogromna vojska ide ususret, tražili su znak s neba, pitajući se hoće li Božja pomoć biti s njima ili trebaju pobjeći? Nikakvo čudo jer omjer snaga bio je stotinu prema jedan u korist muslimanske vojske!
Djevica Marija ukazala se don Pelayu ne rekavši mu nijednu riječ. U tom trenutku don Pelayo se nakratko okrenuo da vidi kako pristiže maurska vojska, međutim kada je ponovno svratio svoj pogled prema Mariji, kako bi od Nje zatražio pomoć,
U tom trenutku don Pelayo, kako bi ohrabrio svoje borce, načinio je jednostavan križ od dva komada drveta te stojeći na starom rimskom mostiću u Cangas de Onis uzviknuo: „Ovo će biti naš znak kao što je bio i Konstantinu!” Zatim je rasporedio svoje vojnike na liticama duž kanjona. U iščekivanju neprijateljske vojske dogodilo se čudo. Djevica Marija ukazala se don Pelayu ne rekavši mu nijednu riječ. U tom trenutku don Pelayo se nakratko okrenuo da vidi kako pristiže maurska vojska, međutim kada je ponovno svratio svoj pogled prema Mariji, kako bi od Nje zatražio pomoć, Ona je već nestala. Iza sebe je ostavila prekrasni Marijin lik s Djetetom Isusom u naručju. Don Pelayo ga je uzeo, smjestio u špilju uklesanu u stijenama Covadonge žarko moleći Djevicu Mariju za uspjeh u započetoj bitki. Uslijedilo je nešto nevjerojatno. Strelice koje su iz svojih lukova odapinjali maurski ratnici prema kršćanskoj vojsci vraćale su se na njihove glave i ubijale ih. Ohrabreni tim čudesnim zahvatom neba vitezovi su prešli u protunapad. Kada je stradao i Sulejman, dozapovjednik maurskih četa, nastao je metež i strah u muslimanskim redovima, a Alkamar je naredio povlačenje. No, to nije bio kraj. Iznenada je nastala žestoka oluja praćena munjama i grmljavinom. Uslijed obilne kiše gromade zemlje i kamena padale su na muslimansku vojsku u bijegu, a mnogi su izginuli i u riječnoj bujici. Kršćanski vojnici svjedočili su kako su vidjeli anđele kako guraju kamene litice prema neprijatelju.
Bitka kod Covadonge uz čudesni zahvat neba na koncu je dobivena. Nakon ovoga slavnog događaja don Pelayo proglašen je kraljem Asturije. U spomen čudesnoga posredništva Djevice Marije kralj Alfonz I. Katolički (739. – 757.) naredio je da se na tom mjestu izgradi samostan i kapelica u čast naše Gospe od Covadonge. Godine 1901. podignuta je bazilika ispred koje je uzdignut križ i statua don Pelaya s mačem u ruci. Gospin kip stoji u istoj špilji kao i u vrijeme bitke, a originalni križ od don Pelaya čuva se u relikvijaru katedrale u Oviedu.