Živimo u inozemstvu. Je li moguće primiti sakrament prve svete pričesti u Hrvatskoj katoličkoj misiji i nakon dva tjedna ponovno obaviti isti obred prve svete pričesti u njemačkoj župi.

To biste trebali dogovoriti bilo s voditeljem katoličke misije bilo sa župnikom u njemačkoj župi. No ono što je važno, to je osjećaj pripadnosti jednoj zajednici. Ako pripadate zajednici hrvatske katoličke misije, dobro je tamo se „uglaviti“, prepoznati tu katoličku misiju kao svoju duhovnu obitelj i u toj duhovnoj obitelji živjeti svoju katoličku vjeru, primati svete sakramente, a tu se onda i djeca međusobno poznaju i tvore jednu zajednicu.

No ako više pohađate njemačku župu, nego katoličku misiju i ako živite na toj župi i dijete tamo ide u školu i ima svoje školske prijatelje, možete to učiniti kako bi dijete podijelilo radost s njima. No po svoj naravi nema potrebe za dvije prve pričesti, jer prva pričest je jedna, ovo bi bila druga pričest.

Ipak, nema neke posebne zapreke, roditelji se mogu odlučiti, no svakako bih uvijek preporučio hrvatsku katoličku misiju gdje se bogoslužje slavi na narodnom, hrvatskom jeziku i gdje djeca često puta upravo u hrvatskim katoličkim misijama jedino i govore i slušaju hrvatski, osobito u drugim i trećim generacijama naših iseljenika gdje se sve manje i manje govori hrvatski u obiteljima.

Smije li kršćanin u svojoj kući imati figuru Bude?

Rekao bih da ne smije. Kršćani se u svome domu trebaju odreći svega onoga što ne pripada njihovoj vjeri. Znači, svaki oblik onoga što je protivno kršćanskoj vjeri treba izbaciti iz svog doma, bilo da su to neke figurice, amuleti, različite vradžbine ili slično. Dakle, bez obzira jesu li to neke uspomene iz različitih istočnjačkih zemalja ili nekih drugih hramova ili crkava, kršćanin treba izbaciti iz svojega doma ono što se protivi vjeri u jednoga Boga.

No to ne vrijedi za kršćanske simbole drugih crkava, kao što su recimo ikone ili križevi iz pravoslavnih crkava. To su umjetnička i duhovna djela koja nama također govore o Bogu. Dakle, ako netko ima ikonu Bogorodice iz Pravoslavne Crkve, to je ista Bogorodica koji mi štujemo, kojoj se mi molimo, koju mi zazivamo u zagovor. Jednako vrijedi i za križ iz Pravoslavne Crkve. Bili smo, nažalost, svjedoci nemilih događaja tijekom Domovinskog rata, pa i danas vidimo tijekom rata u Ukrajini, da kršćani dižu ruke na kršćane ili da kršćanin uništava kršćansku crkvu svoga neprijatelja. To je užasno! Ali sve ono što se protivi kršćanskoj vjeri bolje je maknuti iz svoga doma, ne imati.