Povijest milosrđa

U svojoj enciklici Dives in Misericordia (“Bogat milosrđem”) iz 1980. papa Ivan Pavao II. piše: “Vjerovati u [Božju] ljubav znači vjerovati u milosrđe. Jer milosrđe je neizostavna dimenzija ljubavi; ona je takoreći drugo ime ljubavi i, ujedno, specifičan način na koji se ljubav otkriva” (br. 7).

Povijest spasenja je bogata dokazima ove istine. Od početka je Savez koji je Gospodin uspostavio s izraelskim narodom odražavao prirodu Njegove ljubavi. Dok daje Deset zapovijedi Mojsiju, obećava da će pokazati “milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi” (Izl 20,6).

Kasnije, ponovno Mojsiju, Bog daje ovaj opis sebe: “Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama” (Izl 34,6-7).

Kako se pripovijesti Starog zavjeta nastavljaju, vidimo kako se izraelski narod po navici obraća Bogu u svom grijehu i bijedi kao što se dijete obraća svom ocu, vjerujući u njegovo milosrdno oproštenje.

Cijeli Kristov život može se promatrati kao svjedočanstvo Božjeg milosrđa.

Kralj David pjeva o Gospodinu koji je “milosrdan i milostiv”, “spor na gnjev i bogat dobrotom” i koji ne postupa s nama prema našim grijesima (vidi Psalme 103, 145). Čak i proroci, koji propovijedaju poruku uništenja Izraelu zbog njegove nevjernosti, također govore o milosti kojom ga Gospodin želi obasuti samo ako mu se narod vrati (vidi Jer 3,12; Hos 14,3).

Iako je stvarnost velike Božje samilosti nepogrešivo utvrđena i potvrđena u povijesti Staroga zavjeta, dolazak njegova Sina daje svijetu stvarno utjelovljenje te ljubavi i milosrđa. Enciklika pape Ivana Pavla primjećuje: “Cijeloj starozavjetnoj tradiciji o Božjem milosrđu Krist daje konačno značenje. Ne samo da govori o tome… nego prije svega on sam čini da ga utjelovi i personificira. On sam je, u određenom smislu, milosrđe” (br. 2).

Cijeli Kristov život može se promatrati kao svjedočanstvo Božjeg milosrđa.

Na Njegovo začeće, Gospa je pjevala svoj veliki zahvalni hvalospjev: “Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.” (Lk 1,50).

Na početku Kristova javnog djelovanja, On je proglasio: “Otpusti sužnjima” (Lk 4,18), a kasnije, “Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5,7).

Riječima svoje posljednje muke Isus je molio: “Oče, oprosti im” (Lk 23,34). Doista, prisutnost Isusa Krista u svijetu otkriva nam lice Boga, koji je “Otac milosrđa” (2 Kor 1,3).

Isuse, uzdam se u tebe

Jednostavno rečeno, “Božansko milosrđe” je drugi naziv za objavu ove veličanstvene Božje ljubavi koja kulminira u Kristovom životu, smrti i uskrsnuću. Kršćani su od davnina poznavali i hvalili ovo obilno milosrđe. U tom smislu pobožnost prema Božjem milosrđu nije novost.

Međutim, prije manje od jednog stoljeća, kršćane je sam Bog izazvao na obnovljenu svijest i povjerenje u Njegovo milosrđe, koje je počelo raspirivati ​​stari plamen pobožnosti u gorljivije štovanje. Naš se Gospodin obratio mladoj poljskoj časnoj sestri dajući joj bezvremenski podsjetnik za cijelo čovječanstvo:

“Čovječanstvo neće imati mira,” rekao je, “sve dok se s povjerenjem ne obrati Mojem milosrđu. …Proglasite da je milosrđe najveća Božja osobina.”

Proglasite da je milosrđe najveća Božja osobina.

Sestra Marija Faustina Kowalska, rođena 1905., bila je klauzurna redovnica Kongregacije sestara Naše Gospe od milosrđa u Poljskoj. Dana 22. veljače 1931. Isus se prvi put ukazao sestri Faustini.

Bio je odjeven u bijelu haljinu, s dvije zrake svjetlosti koje su izlazile iz Njegovog srca – jednom crvenom i jednom bijelom, predstavljajući krv i vodu koje su potekle iz Njegovog probodenog boka prilikom Njegovog raspeća. Zatražio je da se ova slika naslika s potpisom “Isuse, uzdam se u tebe” i obećao da će i najokorjeliji grešnici koji budu štovali ovu sliku biti spašeni. Naš Gospodin rekao je Faustini svoju veliku želju da prva nedjelja nakon Uskrsa bude posvećena kao “Blagdan milosrđa” i da ovu sliku Njegovog milosrđa upozna i štuje cijeli svijet.

Naš se Gospodin ukazao sestri Faustini – koju je nazvao svojim “apostolom milosrđa” – mnogo puta tijekom nekoliko godina, svaki put govoreći o svom velikom milosrđu za sve duše. Po uputama svog ispovjednika, Faustina je dokumentirala sve svoje dijaloge s Kristom u ono što je nazvala svojim “Dnevnikom: Božansko milosrđe u mojoj duši” (koji je dobio crkveno odobrenje od Kongregacije za nauk vjere 1979.).

Na ovim stranicama čitamo opetovanu i hitnu molbu ljubavi našeg Gospodina i svrhu Njegovih razgovora s Faustinom: „Moje je Srce preplavljeno velikim milosrđem za duše. … Kad bi samo mogli shvatiti da sam Ja za njih najbolji među Očevima i da su Krv i Voda za njih potekle iz Mog Srca kao iz izvora preplavljenog milosrđem” (Dnevnik, str. 165).

Blagdan milosrđa

Susreti sestre Faustine s Isusom smatraju se privatnom objavom, tj. objavom izvan pologa vjere, kojoj vjernici nisu dužni vjerovati. Međutim, ove poruke je službeno odobrila Crkva kao one koje ne sadrže ništa protivno vjeri ili moralu.

Osim toga, papa Ivan Pavao II prepoznao je u spisima sestre Faustine poruku koja je uistinu bila od Krista i relevantna za cijelo čovječanstvo u svakom danu i vijeku. Dana 30. travnja 2000., prve nedjelje nakon Uskrsa, papa Ivan Pavao je i kanonizirao sestru Faustinu Kowalsku i u svojoj homiliji tog dana izjavio svoju vlastitu želju da se „Druga uskrsna nedjelja … od sada u cijelom svijetu zove ‘Božanska Nedjelja milosrđa.’”

U skladu s papinim željama, 5. svibnja 2000. Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdala je dekret kojim se službeno utvrđuje Druga uskrsna nedjelja kao “Nedjelja božanskog milosrđa”.

Što se tiče liturgije tog dana, ništa se ne smije mijenjati ni u tekstovima Službe Božje ni u Misalu.

Važno je razumjeti da ovo nije novi blagdan u Crkvi. Kako je objašnjeno u dokumentu kongregacije, Nedjelja Božanskog milosrđa daje dodatno ime – novi “naziv” – danu koji je već svetkovina liturgijske godine – to jest Druga vazmena nedjelja. Što se tiče liturgije tog dana, ništa se ne smije mijenjati ni u tekstovima Službe Božje ni u Misalu. Zapravo, prethodno utvrđena liturgijska čitanja za taj dan savršeno se uklapaju u temu milosrđa. U Evanđelju Gospodin daje apostolima svoju ovlast da vežu i otpuštaju ljudske grijehe, uspostavljajući time sakrament pokore.

Blagdan Božjeg milosrđa nastavak je, dakle, slavlja Uskrsa; to je, kako je papa Ivan Pavao jednom rekao, Kristov “uskrsni dar” svijetu.

“Iz srca Krista raspetoga”

Blagdan Božjeg milosrđa nije samo lijep podsjetnik na Božju ljubav, nego i izazov za dublje razumijevanje tko je On, a tko smo mi u odnosu na Njega. Sveta Faustina prepoznala je tu istinu i u svojoj slabosti odgovorila na snagu Kristova milosrđa.

Blagdan Božjeg milosrđa nije samo lijep podsjetnik na Božju ljubav, nego i izazov za dublje razumijevanje tko je On, a tko smo mi u odnosu na Njega.

Na misi za Faustininu kanonizaciju papa Ivan Pavao molio je za njezin zagovor. Trebali bismo mu se pridružiti u ovoj molitvi: “Božansko milosrđe dopire do čovjeka iz Srca Kristova raspetoga. … Danas, upirući pogled s tobom u lice uskrslog Krista, učinimo svojom molitvom pouzdane napuštenosti i recimo s čvrstom nadom: ‘Isuse, uzdam se u tebe!’”

Izvor: Simply Catholic