Da bismo nekoga bolje upoznali, on nam se mora predstaviti; dobro je da nam nešto kaže o sebi. Nekada mi tvrdimo kako nekoga poznajemo, premda smo ga tek usput susreli i možda se rukovali. Isus je u puno prigoda predstavljao sebe da bi ga njegovi suvremenici, i mi danas, upoznali. On nam se danas predstavlja riječima: Ja sam pastir dobri.

Možda čudno da netko sam za sebe kaže da je dobar. Ima među nama onih koji će reći kako su dobri, a da baš to ne pokazuju; drugi koji to jesu, neće ništa govoriti. No, što to karakterizira Isusa kao dobroga pastira, da on to za sebe i kaže? On polaže život za svoje ovce, za nas. Položiti život za druge, istrošiti život za druge, najuzvišeniji je čin ljubavi, očitovanje nečije istinske dobrote. Zato Isus opravdano može reći za sebe da je dobri pastir. Kad smo spremni za bližnje se do kraja založiti, položiti život, onda se možemo nazivati dobrima. No kad god slijedimo samo interes i računicu, nešto činimo radi novca i nagrade, bez potrebne ljubavi, spremnosti na žrtvu i odricanje, ne možemo baš govoriti o čistoj dobroti.

Kad smo spremni za bližnje se do kraja založiti, položiti život, onda se možemo nazivati dobrima.

Isusova se pastirska dobrota očituje na još jedan način: on se trudi sve sabirati oko sebe, stvarati zajedništvo s ljudima. Kod njega se svi mogu osjećati sigurno i spokojno. I stado je mirno, kako da ne osjeća sigurnost uz Dobroga Pastira!

Zajedništvo sa Isusom, boravak u njegovu stadu daruje svima nama takav spokoj i sigurnost. Danas smo izloženi tolikim stresovima, strahovima i nemirima. Isus nas poziva da okupljeni u zajedništvu s njim – napose svake nedjelje i blagdana – dolazimo tražiti odmora, snage i sigurnosti života. Dok danas osjećamo neizvjesnost u mnogočemu, dođimo pod okrilje Isusa, dobroga pastira! To je, zasigurno, jedan od poziva današnje nedjelje.

Zajedništvo sa Isusom, boravak u njegovu stadu daruje svima nama takav spokoj i sigurnost.

Po čemu se još očituje dobrota Isusa, dobroga pastira? Jesmo li uočili njegov odnos sa stadom, s nama ljudima? – Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i mene poznaju moje…

Isus poznaje pripadnike svoga stada, ponaosob, po imenu. Ne tek po broju, ne tek onako usput. On poznaje svakoga od nas i zove nas imenom. I mi smo, kao njegovi učenici, pozvani sve više upoznavati Isusa. Da ga možemo doživljavati kao bliskoga, kao velikoga brata i prijatelja. To smo pozvani i dalje činiti.

Za jednoga popisa stanovništva neki je službenik zatekao starog gospodina kod kuće i zatražio ga da mu kaže broj osoba koje tu stanuju. Čovjek je počeo nabrajati imena članova svoje obitelji. „Ne, gospodine“, prekinuo ga je službenik, „meni treba samo broj.“ „A, ne“, bio je odlučan starac, „ja ih ne znam po broju, nego po imenu. Za mene je njihovo ime jako važno!“

Isus poznaje pripadnike svoga stada, ponaosob, po imenu.

Ovom su gospodinu njegovi ukućani bili važni, ne tek puki broj. Tako bismo svi mi trebali biti važni jedni drugima. Jer smo Isusu važni, jer je njemu stalo do svakoga od nas, tako mi trebamo biti dragocjeni jedni drugima, bliži jedni s drugima, poznavati jedni druge na pravi način.

Teškoća je da se u današnjem vremenu sve većega povezivanja različitim medijima ipak sve više udaljavamo i zatvaramo u sebe, ne poznajemo jedni druge, bojimo se bliskosti, nije nam do zajedništva. Rodbina se sve manje međusobno poznaje, a kamoli susjedi. Prijateljstva su površna, pa se brzo raspadaju; u brak se ulazi s nedovoljnim poznavanjem, pa se s vremenom kidaju i bračne veze.

Približavajmo se zato još više Kristu, dobrom pastiru, a po njemu jedni drugima. Prijateljujući s njim, stvarajmo ozračje pogodno za nicanje i sazrijevanje novih svećeničkih i redovničkih zvanja, koja su uvijek promotori zajedništva s Kristom, u Crkvi i međusobno. Kao zajednica vjernika gajimo takvo ozračje koje će biti podrška mladićima i djevojkama koji osjećaju duhovni poziv da se hrabro odazovu i ustraju.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Ivana Lenića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.