"Djetetu je potrebna majka. Potreban mu je otac. Stvarni. Pravi. Biološki. Djetetu je potrebna ljubav. Potrebna mu je priroda. Potrebna mu je igra. Daj mu priliku da s ljubavlju i dječjom znatiželjom istražuje i otkriva sva blaga koja su nam darovana", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama. U nastavku pročitajte snažnu poruku.
OČAJNI VAPAJ
O kako me srce boli dok promatram djecu pred ekranima.
Onima koji uzrokuju ovisnost.
Više se ne bira ni mjesto ni vrijeme.
Toliko djece ga ne ispušta iz ruku.
Sve pod krinkom mirnoće i slobodnog vremena.
Trgnite se dragi roditelji! Trgnite se!
Postavljajte granice dok možete!
Nesvjesno se uništava sav potencijal koji dijete ima.
Ono to ne zna i ne može znati, ali vi možete.
Ne činite štetu njegovom razvoju i sazrijevanju.
Promatramo razne situacije kako majke kao lavice nastupaju i brane svoju djecu od opasnosti i zla.
Evo vam majke prilike da budete snažne, hrabre i odvažne!
Branite svoju djecu od izlaganja ekranima, nepotrebnim i nekontroliranim sadržajima, slikama i videima.
Zar se moramo odmah u prvim godinama pitati zašto se djeca čudno ponašaju?
Zašto su tijelom prisutna u prostoru, a duhom odsutna?
Zašto ne mogu pratiti? Zašto nisu skoncentrirani, ustrajni i pažljivi?
Zašto djeca ne govore i zašto im kasni taj isti govor?
Ako i govore, zašto često imaju engleski naglasak ili nejasan izgovor?
Zašto ne mogu biti nimalo mirni i strpljivi?
Zašto nam djeca u vrtiću imaju neobičan rječnik i pokrete?
Zašto svijet upoznaju i istražuju preko TikToka i ostalih mreža?
Zašto mi dijete ima potrebu reći:
„Teto, jedva čekam kući igrati igrice. „
„Teto, ja sam ti to vidio na svom mobitelu, na TikToku/ Youtubeu.“
Zašto vrtićko dijete ima svoj mobitel? Zašto?
Zašto po noći ustaje i uzima mobitel?
Zašto sustavno, od malena uništavamo djecu??
Hoćemo li se napokon upitati kako će se to isto dijete snaći u svijetu koji nije uvijek lijep i ugodan? Svijetu koji je često surov i buran?
Kako će razumjeti ljude, ako već sad nije među njima?
Kako će darovati ljubav, ako je ne prima?
Čime se to hrane i čime ih hranimo?
Hoće li nam ljubav biti onaj emotikon na mobitelima?
Hoće li djeca biti sposobna za život u stvarnosti, mimo onog virtualnog u koji ga bacamo kao u lavlje kandže?
Prestanimo zatvarati oči pred stvarnošću i ljutom istinom.
Ekran nudi možda slobodno vrijeme i tišinu, ali djetetu oduzima.
Djetetu je potrebna majka. Potreban mu je otac. Stvarni. Pravi. Biološki.
Djetetu je potrebna ljubav. Potrebna mu je priroda. Potrebna mu je igra.
Daj mu priliku da s ljubavlju i dječjom znatiželjom istražuje i otkriva sva blaga koja su nam darovana.
Život nije TikTok, Instagram ili Facebook.
Ljubav nije kad ekranizmom uzrokujemo pasivno, zanemareno ili agresivno dijete.
Ljubav je posvećeno vrijeme, zagrljaj, poljubac, riječ i igra s djetetom.
Ljubav odgaja. Virtuala razara.
Trgnite se! Dok se granice postavit mogu. Postavi ih.
Progovara očaj i tuga u svemu viđenom i doživljenom.
Bože nam pomozi i daruj snage da vidimo kakvo nam se blago i ljepota nude u djetetu i svijetu koji dolazi s njime