Mjesto sreće ne može biti mjesto besposlice. Ne možemo biti sretni i biti besposleni. Zapamtite da su čak i Adam i Eva radili u Edenskom vrtu. Dakle, budući da je raj, kao i vrt, mjesto potpune sreće, zdrav razum nam govori da u nebu mora postojati nekakav posao, piše na mrežnoj stranici CE.

Gospodnje djelo

Zamislimo samo Boga prije nego što je stvorio tebe i mene, kada nije postojalo ništa osim Njega. Nije bilo anđela, ljudi, drveća, cvijeća, ničega osim Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Bog je morao sve stvoriti — a to je bilo puno posla! Moramo zapamtiti da je sve stvorio Bog. Radio je na stvaranju planina i neba, zraka i vode, životinja, povrća i voća.

A Božje se djelo nastavlja. Isus je rekao: “Moja je hrana vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo” (Ivan 4,34). Naša nevolja je što nemamo nikakav koncept posla osim kao nešto što iziskuje napor i stvara umor. Izgubili smo radost i kreativnost rada jer je to za većinu nas naporan posao. Jedina stvar koja se mijenja u Kraljevstvu je vrsta posla.

Najveći posao nije onaj koji mijenja stvari, već onaj koji mijenja ljude.

Zašto radimo na zemlji? Radimo da bismo jeli, spavali, platili stanarinu, platili račune. Radimo na održavanju naših kuća, održavanju naših obitelji i tijela. Ali u Svetom pismu vidimo drugačiji koncept rada, jer na nebu nema potrebe zarađivati ​​za život, jesti ili spavati. Takav rad će biti nepotreban. Ali postoje i druge vrste rada: “Djela koja mi je Otac dao da izvršim, ta ista moja djela svjedoče da me je Otac poslao” (Ivan 5,36).

A kada pogledamo Isusov život, postaje jasno da je najveće djelo koje je Isus poduzeo bilo naše posvećenje. Čak i prije nego što je izliječio ljude fizički, izliječio je njihove duše. Oprostio im je grijehe i pozvao na vjeru i poniznost prije nego što izliječi njihova tijela. Ovo je bilo Njegovo najveće djelo. I to je razlog zašto smo toliko zbunjeni kada govorimo o radu u Nebu. Više nećemo morati raditi na održavanju tijela, jer će takvom životu biti kraj. Ali radit ćemo posao duše.

Najveće djelo

Najveći posao nije onaj koji mijenja stvari, već onaj koji mijenja ljude. Najveći posao koji ćemo imati, čak i u ovom životu, nije naša karijera ili druga svjetovna postignuća, već naše posvećenje – i posvećenje naših prijatelja, obitelji i svih ostalih u našim životima. Jesmo li se predali Božjoj Volji da možemo biti sveti kao što je On svet? To je stvarno težak posao, jer se moramo uzeti u svoje ruke i preuzeti kontrolu. Moramo biti nježni kada se ne osjećamo nježno; moramo se pokajati kad osjećamo ljutnju. Ako ne mislimo da je to posao, onda nismo radili.

Vaše mjesto u Kraljevstvu bit će zauvijek prazno osim ako ga ne zauzmete.

U Danielovoj knjizi, anđeo se pojavljuje Danielu i kaže: “Danijele, ne boj se: od prvog dana kad si odlučio poniziti se pred Bogom, tvoje se riječi čuju.” I on kaže: “A tvoje su riječi razlog zašto sam došao” (Dn 10,12). Ovo je anđeo Gospodnji, koji je u istom Kraljevstvu u kojem ćete vi biti i koji čini iste stvari koje ćete vi činiti. Posjet zemlji kako bismo se obratili Božjem narodu jedno je od djela Neba. Sveti Toma Akvinski je rekao da svim galaksijama u Božjem svemiru upravljaju anđeli kako bi ih držali na njihovom putu. Znanstvenici bi se ovome mogli smijati, ali to je zato što smo skloni zaboraviti da Bog ne sjedi samo tamo gore i ne radi ništa. Kada se naša tijela još jednom sjedine s našim dušama pri općem uskrsnuću, morat ćemo puno stvari učiniti zajedno.

Bit ćemo gore boreći se protiv Božjih neprijatelja, ne oružjem rata koje uništava, već oružjem dobrote, suosjećanja i ljubavi.

Mogli bismo pomisliti da ne želimo raditi samo duhovna djela na nebu. Ali možemo li doista smisliti nešto bolje? Je li naš zemaljski posao toliko bolji? Radimo cijeli tjedan, a onda pola onoga što zaradimo ide državi. Što se mene tiče, mislim da bih se zadovoljila onim što je gore na nebu.

Ljubav i molitva na nebu

Jedno od tih duhovnih djela u Kraljevstvu bit će molitva za one koji su još na zemlji. Možda mislimo da to ne zvuči jako teško, ali razmislimo o tome na trenutak. Zamislite da ste na nebu, a netko koga jako volite ovdje dolje na zemlji čini greške i ide u krivom smjeru, daleko od Krista. Silno ćete se moliti za njih, a to će biti vaš posao, pokušati ih pokrenuti u pravom smjeru. Siguran sam da će nam Bog dati dopuštenje da upravljamo putovima onih koje volimo kada budemo na nebu. Siguran sam da su nas mnogo puta spasili prijatelji i članovi obitelji koji su otišli prije nas. Bit ćemo gore boreći se protiv Božjih neprijatelja, ne oružjem rata koje uništava, već oružjem dobrote, suosjećanja i ljubavi.

U ovom svijetu smatram da me duhovni rad mnogo više zamara nego fizički. Kada završimo neki fizički posao, on je zauvijek gotov. Ali duhovni rad nikada nije završen.

Kada ljudi koje volimo umru, može nam biti teško misliti da oni još uvijek znaju i razumiju nas i da im je stalo do nas. Ali znaju, baš kao što ćemo i mi znati i razumjeti i brinuti se za naše voljene na zemlji nakon što umremo! Ako im je stalo do nas u ovoj nesavršenoj zemaljskoj državi, tim više to čine sada u savršenoj državi! Sada imaju još veću moć da nas nadahnu.

U ovom svijetu smatram da me duhovni rad mnogo više zamara nego fizički. Kada završimo neki fizički posao, on je zauvijek gotov. Ali duhovni rad nikada nije završen. Najteži posao koji radim je pokušavanje navesti druge ljude da shvate dubinu svog bića i duhovnosti kako bi se mogli uzdići iznad ovozemaljskog. Ali u Nebu, neće biti umora; možemo kontinuirano obavljati taj posao bez brige ili umora. Naš rad u Nebu bit će ogroman, jer ćemo se baviti dušama. A što će nam još biti dodijeljeno, samo Bog zna.

Naše vječno djelo

Nije važno što imamo ili nemamo ovdje na zemlji. Posao svakodnevnog života važan je posao, ali nije najvažniji posao na koji smo pozvani. Naš najveći posao na zemlji je surađivati ​​s Božjom Voljom u sadašnjem trenutku kako bi nas Duh Gospodnji mogao preobraziti na svoju sliku. Ako to propustimo, koliko god naporno radili na karijeri ili drugim stvarima, izgubili smo sve!

Mnogi ljudi se boje otići u raj jer se srame svojih postupaka i boje se da će svi tamo gore točno znati što su pogriješili. Ali ne možemo razmišljati na taj način. Svaki put kad idemo na ispovijed, Gospodin oprašta i zaboravlja.

Sve će proći osim tog glavnog duhovnog rada, i taj rad će se prenijeti u Kraljevstvo. Nećemo sjediti nezainteresirani za svoje voljene ili za čovječanstvo. Ako se anđeli raduju tom jednom grešniku, moraju znati grešnika: moraju znati što je učinio; i sigurno su se za njega molili da bi se radovali. Ako je to točno za anđele, koliko je to više istinito za proslavljene ljude, koji su poznavali toliko ljudi dok su živjeli na ovoj zemlji?

Znate, tako smo umorni na zemlji. Ponekad se osjećamo kao da se niti ne radujemo nastavku. Ali to kažemo samo zato što smo umorni od onoga što radimo. Nikada se ne bismo umorili od nečega što nas je činilo ekstatično sretnima. Kada sumnjamo da nam naši voljeni pomažu s neba, prosuđujemo slavu Kraljevstva prema mjerilima tijela koje postaje sve slabije nakon godina zemaljskog rada. Ali ovo tijelo će otići. Ne možemo uspoređivati ​​tjelesno i duhovno.

Mnogi ljudi se boje otići u raj jer se srame svojih postupaka i boje se da će svi tamo gore točno znati što su pogriješili. Ali ne možemo razmišljati na taj način. Svaki put kad idemo na ispovijed, Gospodin oprašta i zaboravlja. Svatko ima kostur u ormaru. Mislite li da je raj mjesto gdje Bog paradira oko svačijih kostura? To nije Bog kojeg poznajemo i volimo. “Ako grijesi vaši budu kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg” (Iz 1,18).

Vrlo je važno razumjeti da će sve što činimo, čak i grijehe koje počinimo, Bog prikazati za naše dobro. Tebe i mene stvorio je Bog i stavljeni smo na poligon – to je život, veliki poligon – da nas pripremi za mjesto u Kraljevstvu. Zato smo stvoreni: da surađujemo s Njim.

Vrlo je važno da stignete u Njegovo Kraljevstvo. Ako se okrenete od Boga u trenutku smrti i doživite strašnu nesreću da izgubite svoju dušu, vaše mjesto u Kraljevstvu nikada neće biti popunjeno od strane bilo koga drugoga za svu vječnost. Nije poput velike zabave na kojoj, ako jedna osoba nedostaje, netko drugi zauzme njegovo mjesto. Vaše mjesto u Kraljevstvu bit će zauvijek prazno osim ako ga ne zauzmete.

Pripremiti se zauzeti svoje mjesto u Kraljevstvu najveći je i najteži posao na zemlji. Ali tada ćemo nastaviti to najveličanstvenije djelo od svih – hvaliti Boga, uživati ​​u ljepoti Njegovog Kraljevstva, moliti za one koji su još izvan njega, voljeti one koje smo voljeli na zemlji, usmjeravati ih, zagovarati se za njih – sve na jednom mjestu savršene radosti i savršene sreće, s moći kakvu nikada nismo imali na zemlji. To je naš rad na nebu, najveći od svih.