Poznati francuski svećenik polazi od toga da svako životno iskustvo poziva i potiče na neko djelovanje. Vrijedi li isto i za patnju?
I bolni događaji sadrže neke pozive. Sadržaji su im različiti, ovisno o okolnostima. Oni mogu značiti poziv na vjeru, ufanje, strpljenje, hrabrost, prihvaćanje svojih granica itd. U svakom pozivu postoji jedna posebna točka, temeljni poziv koji treba otkriti, poziv koji nije uvijek ono što bismo pomislili u prvi čas.
Kada se nalazimo u teškoj situaciji, nije najvažnije razriješiti je, nego shvatiti i slijediti poziv koji nam po njoj dolazi. Nećemo ga uvijek odmah prepoznati, ali ako situaciju prihvatimo i ako se iskreno pitamo što Bog od nas traži, taj ćemo poziv malo – po malo raspoznati. Kada nam Evanđelje kaže da je Isus Put, nudi nam jednu od najljepših ikada izgovorenih riječi nade. To ne znači samo da su njegove zapovijedi “putokazi” na životnome putu, nego da nema okolnosti u kojoj nas živa, pa makar i skrivena Isusova prisutnost ne bi mogla usmjeriti i izvući iz gliba, dati nam snagu za dan.
U svakom pozivu postoji jedna posebna točka, temeljni poziv koji treba otkriti, poziv koji nije uvijek ono što bismo pomislili u prvi čas.
U Psalmu 31 nalazimo jednu divnu rečenicu: Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.
Kada se nalazimo u teškoj situaciji, nije najvažnije razriješiti je, nego shvatiti i slijediti poziv koji nam po njoj dolazi.
Sjetimo se još nečeg važnog: pomoć koju nam Gospodin u nekoj situaciji daje nikada nije dodir čarobnog štapića, nije zahvat koji bismo trebali pasivno prihvatiti kako bi sve bilo bolje. Kada Bog djeluje u našu korist nikada ne djeluje bez nas, nego zove naš razum na nov način gledanja stvarnosti oko sebe, a slobodu poziva na izbor. Drugim riječima, svaki je Božji zahvat z našem životu popraćen pozivom na neku vrstu obraćenja. “Stvorio sam vas bez vas, ali vas neću spasiti bez vas”, rekao je Gospodin sv. Katarini Sijenskoj.
Svaka poteškoća predstavlja poziv na odlučniju vjeru, zaufaniju nadu, te čišću i vjerniju ljubav. To znači da se ne smijemo bojati životnih kušnji. One su nužne i blagotvorne ako u njima prepoznamo pozive koji su nam upućeni. Pravi napredak i istinski rast dolazi zapravo samo po njima. Ako se ne obeshrabrimo, naša će se vjera umnožiti, ufanje učvrstiti, a ljubav usavršiti.