Dvadesetpeta obljetnica Katoličke malonogometne lige, koja je u Zagrebu započela davne 1998. godine, obilježena je misnim slavljem koje je 28. studenoga u župi sv. Marka Križevčanina na Selskoj predvodio višegodišnji sudionik Lige, a sada rektor bistričkog svetišta preč. Domagoj Matošević.
Suslavio je povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Filip Šešek, a pozivu inicijatora, bivšeg sudionika KMNL-a i vjeroučitelja Josipa Štefanca, odazvali su se brojni bivši i sadašnji sudionici projekta koji je – tijekom godina – prerastao i zagrebačke i hrvatske okvire, proširivši se u Bosnu i Hercegovinu.
U misnom slavlju preč. Matošević podsjetio je da se 1998. godine u župi sv. Petra u Zagrebu okupila manja skupina entuzijasta koji su željeli pokrenuti 1. Katoličku nogometnu ligu. “Cilj je bio da se mladi iz župa iz grada Zagreba okupljaju kako bi zajedno igrali nogomet, ali zapravo je bilo puno bitnije to da se mladi druže, da budu blizu kršćanskih vrijednosti i vrlina, da se razvijaju prijateljstva, ali i da svi rastemo u ljubavi Božjoj”, naglasio je preč. Matošević.
Tumačeći spomenuti pojam entuzijazma, propovjednik je podsjetio da on označava da se to, nešto, događa “en theos – u Bogu”: “Ako smo u Bogu i s Bogom, onda je Bog onaj koji nam uvijek daruje dobre ideje i vizije, neki sveti nemir. Kada vidimo stvari oko nas i da neke stvari ne funkcioniraju najbolje, onda nas potakne na djelovanje, ali ne da kritiziramo ili budemo indiferentni, nego da nešto učinimo. Bog tada čini divne stvari preko nas.”
Vjerujemo da je prije 25 godina Bog preko nas pokrenuo nešto lijepo i veliko, nešto za što nismo znali kako će se razviti. Možda je iskoristio našu ljubav prema nogometu, da bi na taj način došao do mnogih ljudi i objavio im svoju ljubav.
Zajedništvo i evangelizacija
Potom je spomenuo i dar zajedništva. “Svaka župa je imala nekoliko svojih voditelja, aktivnih mladih vjernika koji su imali svojevrsni misionarski zadatak u svom kvartu, u svojoj župi, dovesti i druge momke. Ponekad oni koji najbolje igraju nogomet, baš i ne idu u crkvu. A da bi pobijedio u utakmici, moraš imati najbolje iz kvarta. Možda smo mi bili misionari, evangelizatori i na taj način došli dečkima koji su željeli igrati s nama. Mnogi su kasnije došli na svetu misu, neki susret, a možda se netko od njih preko toga približio Bogu i otkrio Božju dobrotu, ljubav i praštanje. Mislim da nas je to obilježilo, da se ni danas ne bojimo doći do onih koji su ‘daleko’ i progovoriti im o Božjoj ljubavi”, naglasio je propovjednik.
U osvrtu na evanđeoski izvještaj preč. Matošević podsjetio je da je siromašna udovica u hramsku blagajnu bacila svega nekoliko novčića. “Međutim, to je za nju bio ogroman iznos, jer je ubacila sve što je imala. Tu siromašnu udovicu nitko u hramu nije primijetio. Ali Isus jest. I primijetio je njezin dar. Bog drugačije gleda od nas. Bitno je da je svatko u životu dao svoj dar, svoj najmanji doprinos i tako posijao sjeme. Gdje će to sjeme donijeti ploda? To nikad nećemo znati. Ali Bog to može iskoristiti”, zaključio je preč. Matošević.
Nakon misnoga slavlja druženje je nastavljeno u župnim prostorijama, a sabrani prilozi bit će darovani za potrebe jednog sudionika Lige koji je u teškoj zdravstvenoj situaciji.