Možete li mi objasniti potrebu isticanja imena dobročinitelja primjerice na prozorima crkava, tko je nešto darovao i zašto je to važno?

Mogao bih se složiti s Vašim pitanjem zbog čega je potrebno isticanje imena dobročinitelja, osobito na vitrajima i prozorima crkve, jer su to najčešće najistaknutija mjesta u crkvi. Jednom je jedan župnik gradio crkvu i nije htio da se imena dobročinitelja stave na vitraje, jer, kazao je, niti na ciglama crkve ne pišu imena dobročinitelja. Sveto pismo nas uči da svatko tko želi dati milodar od srca, neka ga od srca i da ne tražeći ništa zauzvrat. U konačnici, ni ljubav ništa ne traži zauzvrat, kao što kaže apostol Pavao u Hvalospjevu ljubavi.

Dakle, nije potrebno isticanje imena dobročinitelja, mi to nekad činimo, ali po svoj naravi to nije potrebno, jer u svemu i nadasve treba se slaviti Bog, i po gradnji crkve i po ljepoti unutrašnjeg i vanjskog uređenja crkve treba se proslavljati Bog, ne pojedinci i dobročinitelji. A imena dobročinitelja trebaju biti zapisana u knjizi vječnoga života na Božjemu dlanu. To je puno važnije nego da budu isticana na vitrajima ili nekim spomenicima, umjetničkim djelima, klupama ili oltarima, ambonima ili krstionica u crkvi. Puno je važnije da dragi Bog to prihvati, nego što će biti vidljivo njegovo ili njezino ime bilo na crkvenom inventaru bilo na crkvenim umjetninama.

Ako sam si zadala moliti krunicu svaki dan na jednu nakanu, mogu li sljedeći dan izmoliti dvije ako sam danas propustila. Često me ljudi mole da molim za njih, izmolim deseticu krunice ili cijelu krunicu. Vrijedi li to i je li dovoljno?

Kažete da ste si zadali moliti krunicu svaki dan. Moramo biti razboriti s time što si zadajemo kao molitveni plan s obzirom na to možemo li taj molitveni plan izvršiti. Ako smo si nešto zadali, osobito ako je to nekakav zavjet, onda ga treba i izvršiti. Znači, ako je zavjet moliti krunicu svakoga dana, onda taj zavjet treba izmoliti.

Malo je neobično govoriti pred Bogom o brojkama. Sveta Terezija Avilska, učiteljica duhovnog života, kaže: „Za naš duhovni život i za naš duhovni plan potrebna je odvažna odvažnost.” Dakle, ne samo da budemo odvažni nešto si zadati, već moramo imati odvažnu odvažnost da ono što smo si zadali možemo i izvršiti. To je važno prije nego što si išta zadamo kao duhovni plan, da imamo odvažnu odvažnost i da molimo Boga da možemo izvršiti što smo si zadali. Sv. Terezija također kaže da nije važno koliko molim, nego koliko volim.

Dakle, ono što si zadam mora biti čin moje ljubavi prema Bogu, pa i onda kad trebam nešto izvršiti. Stoga, mogu nadoknaditi molitvu sljedeći puta da izmolim dvije krunice, ali ako je to samo čin izvršavanja zadanoga, a nije ljubav, pretpostavljam da to dragom Bogu i nije toliko mila molitva. Svaka molitva mora biti čin moje ljubavi prema Bogu, pa i onda kad izvršavam dana obećanja.

To je možda i odgovor na drugo pitanje. Ako samo kažem Isusu: „Isuse, blagoslovi one koji su se preporučili u moje molitve”, i učinim to s vjerom, s ljubavlju i povjerenjem u Boga, dragi Bog čuje moje molitve i blagoslivlja ih, jer količina molitve ne znači uvijek i količina milosti koju molimo za nekog drugog.

Cijelu emisiju Halo, velečasni? možete poslušati ovdje: