Krenut ću od toga da ću opet spomenuti Viktora Frankla, poznatog bečkog psihijatra. On je govorio da će prije ili kasnije svakog čovjeka zadesiti nešto što se zove tragična trijada – osjećaj krivnje, patnja i smrt.

Učiti od Joba

Svi smo se mi suočili s patnjom na ovaj ili onaj način. Patnja je nešto što ne možemo izbjeći. Uz nju, znate li što još ne bi trebali izbjeći? Davanje smisla kroz proživljavanje patnje.

Isti taj, ranije spomenuti Viktor Frankl jednom je prilikom definirao očaj: Očaj je patnja bez smisla.

Čitali ste Knjigu o Jobu? Ako niste, možda je sada prilika za to. Od tog divnog čovjeka možemo puno toga saznati i naučiti. Job je čovjek koji je prošao kroz mnoge patnje, te baš kroz njih susreo Gospodina.

Poštovani čitatelju, kakvo pouzdanje Job mora imati da unatoč svemu i dalje vjeruje? Nemojmo se zavaravati i misliti da je Jobu bilo dobro, lijepo i ugodno. U liturgiji čitanja koju nam Crkva nudi na Dušni dan, Job govori Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. Ne zaboravimo da je ranije isti taj Job zbog svojih patnji i prokleo život ovim riječima:

O, ne bilo dana kad sam se rodio
i noći što javi: ‘Začeo se dječak!
U crnu tminu dan taj nek’ se prometne!
S visina se njega Bog ne spominjao,
svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali,
posvema ga tmina gusta prekrila,
pomrčine dnevne stravom ga morile!

Što ovime želim reći? Želim poručiti da se Job nije zatvorio u svoja četiri zida i odustao od života. Job se borio, htio je doći do odgovora, a na kraju je do njih i došao.

Čitali ste Knjigu o Jobu? Ako niste, možda je sada prilika za to. Od tog divnog čovjeka možemo puno toga saznati i naučiti. Job je čovjek koji je prošao kroz mnoge patnje, te baš kroz njih susreo Gospodina.

Dragi čitatelju, do kakve je čvrste vjere Job došao kada je mogao uskliknuti:

Posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići:

iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

Njega ja ću kao svojega gledati

Što ga je dovelo do toga da je od proklinjanja i očaja došao do vjere, pouzdanja i zahvaljivanja? Dragi čitatelju, do tog odgovora moraš doći sam. Posebno ako patiš, posebno ako proživljavaš veliku muku i tjeskobu – tim više si pozvan vapiti i konačno doživjeti iskustvo susreta sa živim Bogom.

Patnja je nešto što ne možemo izbjeći. Uz nju, znate li što još ne bi trebali izbjeći? Davanje smisla kroz proživljavanje patnje.

Poruka uz Dušni dan

Jedan mudar čovjek jednom mi je rekao: Znaš Matija, otajstvo smrti počinješ razmatrati što si stariji. Vidiš da jedan cijeli svijet oko tebe nestaje. Ljudi umiru, odlaze, ne vidiš ih više; a onda si i ti sam počinješ posvješćivati svoju vlastitu konačnost.

U liturgiji čitanja koju nam Crkva nudi na Dušni dan, Job govori Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

Ovih dana odlazimo na groblja i prisjećamo se svojih dragih pokojnih. Na tragu jedne od poruka koje možemo izvući od Joba, mislim da ovi dani ne bi trebali biti dani tuge, već dani ponosa i vjere. Ako već nisu, ovi dani su nam poziv za obnavljanje i učvršćivanje vlastite vjere.

Izbavitelj moj živi, poručuje nam Job. Mislim da se ne radi o običnoj izjavnoj rečenici u kojoj se govori o Izbavitelju. Taj Izbavitelj živi, ali živi u relaciji za nekoga, zbog nekoga. Taj netko zbog koga živi, dragi čitatelju si ti, ali i mnogi dragi pokojni kojih se danas spominjemo.