Žetve je mnogo, a radnika malo. (Mt 9, 37)

Liturgija dana (14. lipnja):

Prvo čitanje:
Izl 19,2-6a
Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.

U one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima;
kako sam vas nosio na orlovskim krilima
i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode
– ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«

Psalam:
100,2-3.5
Njegov smo narod i ovce paše njegove.

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Drugo čitanje:
Rim 5,6-11
Ako se s Bogom pomirismo smrću Sina njegova, mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.

Braćo! Dok mi još bijasmo nemoćni,
Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada,
pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?
Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti
životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu na­šemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

Evanđelje:
Mt 9,36 – 10,8

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:
»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Želimo li u svjetlu današnjega Evanđelja razmotriti prve apostolske zadaće, najprije se otvoreno pitamo:

Kakva je to guba koja izjeda živo tkivo vjerniku danas i Crkvi Božjoj? 
Koja to duhovna guba nagriza hrvatskog čovjeka i isključuje ga iz zajednice njegova naroda?
Kakvi nas to nečisti duhovi opsjedaju i stežu nam dušu?

S veseljem vam pišem iz naše Zaklade Anamarija Carević, Zaklade za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra u Palmotićevoj u Zagrebu. Čuvamo uspomenu na dragu gimnazijalku koju je zagrebački potres odnio s ovoga svijeta.

Nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova prava je zgoda da vam iskreno kažem:

Hvala na molitvama i svakoj pomoći.

Svakog 23. u mjesecu, na Anamarijin smrtni dan, prikazujemo u župi svetu misu za vas, a ponedjeljkom u 20 sati uključujemo vas u našu krunicu na Kamenitim vratima.

Mi u Zakladi s poštovanjem i radošću gledamo na novu encikliku Svetoga Oca jer razumijemo kako je veličanstveno naše čovještvo: već zato što nam je Bog dao besmrtnu, vječnu dušu, a pogotovo zato što je Isus, Sin Božji postao čovjekom.

Suvremeni svetac, Karlo Acutis, zapisao je pet pravila za život, a Anamarijinu dušu njezina Nadbiskupska klasična gimnazija na Šalati pamti po pet njezinih vrlina: hrabrosti, radosti, empatiji, marljivosti i spremnosti na pomaganje bližnjima, u kojima se učenici natječu.

Biti čovjek – to je veličanstvo!

Na kraju jedne školske, akademske i pastoralne godine odmah možemo razumjeti početak današnjeg Evanđelja koji govori o izmučenima i ophrvanima. Gospodin milosrdnim, sućutnim srcem uočava ono što je davno, u Ilijino doba, vidio skroman, gotovo nepoznat, a važan prorok Mihej, sin Jimlin: narod Božji kao ovce bez pastira.

Na takvom temelju zasniva se prva zadaća koju Rabbi Isus daje svojim učenima: „Molite!“ Slično prvom biblijskom proroku, Abrahamu, koji nema zadaću navijestiti budućnost niti razglasiti Božju riječ, nego biti zagovornik, tako su i učenici pozvani najprije moliti Gospodara da pošalje radnike u žetvu.

Cjelovit apostolski popis kod Mateja nam je osobito drag jer on i sama sebe, carinika, navodi. Na početku su dvaput po dva brata, a za Petra baš stoji da je prvi.

Za prve zadaće koje im dodjeljuje Učitelj Isus najprije apostolima daje ovlast da donose slobodu od duhovne nečistoće i da pruže pravu terapiju za naše nemoći.

Prva uputa postavlja granice i čuva od precjenjivanja. Ne moraju ići do nakraj svijeta, nego poput Dobroga Pastira valja im pronaći izgubljene ovce. Zadaća im je činiti ono što Isus čini. Svojim životnim hodom pokazuju kako je blizu Bog, kralj. Uz nas je!

Samo da se u srcu obratimo i prihvatimo njegovo kraljevanje.

Silnu moć Gospodin učenicima daje. Hoćemo li u tome ponajviše prepoznati snagu svete ispovijedi? Apostoli imaju ovlast pravo se pobrinuti za one koji su slabi, mogu donositi očišćenje zagađenom životnom tkivu i ukloniti nečistoću koja odvaja ljude jedne od drugih.

Izbacuju demone koji nas zavode i maltretiraju. A navrh svega toga učenici dobivaju ovlast za ono što će Petar, apostol, učiniti s Tabitom u Jopi, baš po uzoru na svoga Učitelja.

Kristov apostol vraća život, oslobađa nas od našeg mrtvila i svega što nam oduzima život. Ispunja našu prvotnu, gorljivu žudnju.