Sigurno smo to već iskusili u molitvi – Božju šutnju i osjećaj da nam nije blizu. Izlijevamo molitve prema Njemu, moleći ga za stvari za koje vjerujemo da su u skladu s Njegovom voljom za nas, a ipak se osjećamo napuštenima i ignoriranima, piše vlč. Nnami Moneme s portala Catholic Exchange.

Može li biti da nas Bog u tim trenucima poziva da budemo protočni “kanali” Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?

Kanaanka koja se molitvom obratila Isusu nije se obeshrabrila Njegovom šutnjom, nego mu je nastavila vapiti: “Gospodine, pomozi mi.”

Čime je Isus zaslužio Božju milost za nas? On je visio umirući na križu, vapeći Ocu za nas: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine” (Lk 23,34). Sve to vrijeme, toliko je iskusio šutnju i napuštenost svoga Oca da je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mk 15,34).

Ako je Isus molio i trpio za nas dok je podnosio Očevu šutnju kako bi za nas zaslužio milosrđe Očevo, kako se možemo nadati da ćemo ovu milosrdnu ljubav donijeti drugima bez molitve, trpljenja zla i podnošenja šutnje od Boga? Mi jednostavno ne možemo donijeti Božje milosrđe drugima jednostavno moleći za njih.

Molitva / Foto: gera juarez / cathopic

Isus je pozvao Kanaanku u Mt 15,21-28 da postane kanal Njegove milosrdne ljubavi prema njezinoj kćeri. Prišla mu je moleći za milost: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!” Isus je želio više pukih molitava za oslobođenje kćeri. Isusov prvi odgovor na njezinu molbu bila je potpuna tišina: “Ali Isus joj nije rekao ni riječi.” Nije se obeshrabrila Njegovom šutnjom, nego mu je nastavila vapiti: “Gospodine, pomozi mi.”

Također je pretrpjela neugodu od strane učenika koji su je brzo odbacili kao smetnju. Rekoše Isusu: “Otpusti je jer nas stalno doziva.” Doživjela je izolaciju i ravnodušnost drugih. Unatoč svojim mučnim molitvama, nije doživjela nikakvu podršku od Isusovih učenika. Na kraju je još i čula prilično omalovažavajući Isusov odgovor: “Nije u redu uzeti hranu dječici i baciti je psima.” I to je podnijela i potvrdila svoju nedostojnost i obilje darova koji proizlaze iz Božje dobrote, “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”

Svima nam je potrebno ovo Božje milosrđe u bilo kojem trenutku našeg života. Bez ove milosrdne Božje ljubavi ne možemo se pokajati za svoje grijehe, suočiti se sa svojom grešnošću, moliti za Njegovu milost, činiti bilo kakvo dobro.

Isus ju je zatim proglasio kanalom Njegovog oslobađajućeg milosrđa prema njezinoj opsjednutoj kćeri: “O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” Odmah je primila oslobođenje koje je željela, kao i potvrdne Isusove riječi o njezinoj vjeri.

Sloboda / Unsplash

Od trenutka utjelovljenja kada je Bog uzeo našu ljudsku narav u krilu Blažene Djevice Marije, ljudi, na temelju svog jedinstva s Kristom i ovisna o Njemu, mogu biti oruđe Božjega milosrđa u ovom svijetu.

Sveti Pavao objavljuje dubinu i opseg Božjeg milosrđa kada je rekao: “Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.” (Rim 11,32) Bog u Kristu želi se smilovati svima nama. On čak dopušta našu pobunu kako bi mogao proširiti svoju milost na sve osobe.

Svima nam je potrebno ovo Božje milosrđe u bilo kojem trenutku našeg života. Bez ove milosrdne Božje ljubavi ne možemo se pokajati za svoje grijehe, suočiti se sa svojom grešnošću, moliti za Njegovu milost, činiti bilo kakvo dobro ili ustrajati u bilo kojem pothvatu za Njegovo dobro. Ne možemo služiti Bogu ili mu se pokoravati, nadvladati zlo ili biti Njegovi svjedoci bez Njegove milosti.

Božje Milosrđe / Foto: kapucinileopoldzagreb.com

Od samog trenutka utjelovljenja kada je Bog uzeo našu ljudsku narav u krilu Blažene Djevice Marije, ljudska bića, na temelju svog jedinstva s Kristom i ovisna o Njemu, mogu biti oruđe Božjega milosrđa u ovom svijetu. To Božje milosrđe možemo iskusiti i prenijeti ga drugima vlastitim molitvama, patnjama i podnošenjem šutnje Božje u našim životima.

Učimo od žene Kanaanke i prinesimo svu grješnost u našim životima i u našem svijetu Isusu na svakoj misi. Sami ne možemo učiniti ništa oko osobnog i zajedničkog. Najprije se moramo potpuno sjediniti s Isusom u svakoj euharistiji jer “bez Njega ne možemo učiniti ništa”. (Iv 15,5) Osim ako prvo ne iskusimo i ne prihvatimo Njegovu milosrdnu ljubav prema nama grešnicima, nemamo duhovnu moć prenijeti ovo oslobađajuće milosrđe drugim dušama.

Onda žarko i ustrajno molimo za druge u okrutnom ropstvu đavla i grijeha. Bog može odgovoriti šutnjom kao i obično. Možda se još uvijek osjećamo daleko od Njega dok molimo. Ali On je uvijek s nama, spreman je prenijeti svoje milosrđe svima preko nas. Ako nastavimo moliti dok podnosimo patnje života i ovu Božju šutnju, postat ćemo Njegovi kanali milosrđa danas. Tako će Božje spasonosno milosrđe u Kristu sigurno dotaknuti mnoge duše u Njegovo vrijeme i na Njegov način.