Može li biti da nas Bog u trenutcima kada ne osjećamo Njegovu blizinu u molitvi poziva da budemo protočni "kanali" Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?

Mislimo li da Bog provodi svoje vrijeme postavljajući nam zamke i uživa u pogledu na naše padove? Zašto se iscrpljujemo tjeskobom? Petar je također sagriješio žalosno; ali Petar, čim je shvatio što je učinio, nije sumnjao da će mu njegov Učitelj oprostiti. Bilo je dovoljno vidjeti Ga na trenutak u Kajfinoj dvorani. Isus nije ništa rekao Petru, niti Petar Njemu; ali Petrov pogled izgovarao je vapaj za milost, a Isusov pogled bio je pun oprosta; i Petar je bio spašen.

Prema Katekizmu Katoličke Crkve oproštenje ili oprost jest otpuštenje koje vjernik dobiva, uz određene uvjete, posredovanjem Crkve koja kao poslužiteljica otkupljenja svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oproštenje ili oprost mogu biti djelomični ili potpuni te se mogu namijeniti za žive i pokojne.

Kao što je Isus opraštao, moramo i mi kao vjernici moći snage opraštati svojim bližnjima.

Poziv rođen u krvi i mržnji, priča o isusovcu o. Marcelu Uwinezi počinje ubojstvom njegove obitelji kada je imao samo 14 godina. Bila je 1994. i u Ruandi je u svega 3 mjeseca ubijeno oko milijun Tutsija. Članovi obitelji koji su se međusobno ubijali, susjedi koji su se pretvorili u krvnike, narod koji je ubio sama sebe, 'intimni' rat, kaže o. Marcel.

Ljubimo li sami sebe? Kako možemo razlikovati pseudo-oprost od stvarnog oprosta? Je li cilj moga oprosta pomoći drugima da rastu? Ako bi moje riječi drugoga ponizile, mogu li oprostiti prešutno? Jesam li spreman čekati onoliko dugo koliko je potrebno, čak i ako to vrijeme možda nikada neće doći, da izrazim oprost?

Kad god učinim ili kažem nešto za što kasnije shvatim da je moglo povrijediti drugu osobu, odmah kaže: "Gospodine, smiluj se meni grešniku". No, nije u tome problem. Ono što slijedi nakon toga je ono što me sprječava u duhovnom rastu, svjedoči Rose Folsom.