O dostojanstvu i svetoj misi u svjetlu liturgijskih čitanja Nedjelje Muke Gospodnje, promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Na početku svete mise svećenik poziva da se pripremimo za slavljenje svetih otajstava. Na različitim jezicima postoje razni prijevodi latinskih riječi (Ut aptisimus ad sacra misteria celebranda). Jedan od prijevoda je poziv da se dostojno pripremimo za slavljenje. Nećemo raspravljati jesmo li dostojni ili nismo, nego svi smo pozvani doći na misno slavlje koje je spomen-čin Isusove žrtve. To znači da tu i sada Isus trpi, umire na križu i ustaje od mrtvih.

Zločinac s desne Isusove strane, onaj čas, nije bio dostojan biti s Isusom, zbog svojih grijeha, ali Isus ga je učinio dostojnim raja. I to još danas. Često osjećam svoju grješnost i slabost kad god pogledam oltar, svijeće i bijelu hostiju. Ali, ne odustajem od svete mise, ne odustajem od izvora pomirenja i oproštenja. Znam da sam pozvan slaviti otajstvo Isusove nazočnosti i žrtve.

Što bi još mogao značiti izraz dostojno? Drugo značenje ne ulazi u područje grješnosti, nego ponašanja. Kako bi se ponašao da si pozvan na dodjelu Oskara, kao jedan od gostiju koji ima rezervirano mjesto u prvom redu? Sigurno bismo se i ti i ja pristojno ponašali. Naša bi pozornost bila usmjerena samo na pozornicu. Gledali bismo u one izabrane, zaboravili na sve što smo radili do sada: na ručkove, guljenje krumpira, razbijanje kotleta i pripreme deserta. Ne bismo razmišljali o tome koliko nam je još ostalo za pospremati, nego bismo se ponašali dostojno onog trenutka. Što to znači?

Nismo dostojni Krista jer među nama ne postoji nitko tko nije podigao ruku na njega ili tko mu nije popljuvao lice. Ne postoji osoba koja će reći: Ja to nisam pa zaslužujem Božju milost. Što znači, dakle, dostojno proživjeti Euharistiju? Odgovor je jedan: čežnja – žeđ. Postoji li u nama čežnja – žeđ za ujedinjenjem s Isusom u svetoj misi? Jesmo li uopće svjesni da sjedajući u klupu ništa ne žeđamo niti čeznemo za Isusom? Svaki bi Isusov učenik trebao postaviti si to pitanje: Čeznem li za Isusom? Žeđam li za jedinim izvorom vode žive?

Niti o jednom od apostola nije napisano da je žeđao blagovati s Isusom Pashu. Riječi o čežnji zapisao je samo evanđelist Luka. Samo je Isus čeznuo blagovati Pashu s apostolima i sa svima nama. Samo Isus čezne i žeđa za čovjekom. Želi ga nahraniti svojim tijelom, više nego mati dijete svojim mlijekom. U grčkom tekstu piše: čežnjom čeznem ili žeđom žeđam. Luka više nego ostali evanđelisti naglašava Isusovu čežnju i želju za darivanjem svojih učenika životom vječnim i očevom ljubavlju. Koliko je snažna morala biti u Isusovom srcu čežnja za ujedinjenjem s apostolima i svima koji blaguju njegovo tijelo.

Želio bih da svaki moj dolazak na misu, osim djela pokajanja, bude velika čežnja za Kristovim tijelom. To je upravo najbolji stav za primanje i blagovanje Euharistije. Grijeh, naspram ljubavi, pada u drugi plan.

Želiš li čeznuti za Isusom više nego za stvarima ovoga svijeta? Vjerujte, od trenutka kad sam shvatio svoj manjak čežnje i žeđi za Gospodinom, Euharistija je postala za mene kulminacijom u životu. Misli su, iako se ponekad i udalje, uvijek uz Gospodina, uz njegovu muku i uskrsnuće. Koliko je divan taj naš Isus Krist.