Društvene mreže postaju nam platforma za traženje savjeta oko nekog problema ili nedoumice, mjesto za dijeljenje osobnih promišljanja i stavova, ali znaju se pretvoriti i u svojevrsni virtualni dnevnik gdje izlažemo svoju intimu i stvarnosti o kojima bismo trebali dobro promisliti želimo li ih zapisane u javnom prostoru. U Argumentima u ponedjeljak 29. svibnja ponudili smo odgovore na pitanja vezana uz društvene mreže, kao i na pitanje: Kako prepoznati što objaviti na društvenim mrežama, a što ipak zadržati u krugu bliskih i poznatih ljudi? Argumente je uredila i vodila Diana Tikvić.
U emisiji je naglašeno da gotovo svako treće dijete u Hrvatskoj u dobi od 9 do 17 godina na društvenim mrežama komunicira s osobama koje ne poznaje, a više od 60% djece u posljednjih godinu dana nametnut je eksplicitni sadržaj bez da su ga sama tražila.
Dr. Davor Trbušić, s Odsjeka za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je šokantne rezultate istraživanje The Wall Street Journala u kojem su odrasle osobe glumile trinaestogodišnjake otvorivši nove profile na društvenoj mreži TikTok.
“Odmah su im se počeli pojavljivati sadržaji povezani s malformacijama, anomalijama i poremećajima u prehrani. Naglašeni su poremećaji percepcije vlastitog tijela, sadržaji povezani sa samoozljeđivanjem i samoubojstvom. To su stvari koje bi regulatori trebali regulirati”, rekao je Trbušić.
Hiperobjavljivanjem sadržaja riskiramo da nam društvena mreža postane prijatelj.
Na pitanje postoji li opasnost za psihu i dušu čovjeka čija intima postaje javno dobro, odgovor je ponudila Nikolina Essert, psihologinja i realitetna psihoterapeutkinja. Kazala je da podržava regulaciju sadržaja koji je dostupan maloljetnim osobama, kao i za edukaciju maloljetnika kako bi što kvalitetnije koristile sadržaj koji im se nudi na Internetu.
“Što je nekome intima? To je teško za reći. Ja imam jako visoki kriterij po tom pitanju. Ne bih rekla da osobama značajno šteti redovito objavljivanje sadržaja. Ono što je važno jest cilj iza objavljivanja(…) Ako idemo za tim da se afirmiramo u socijalnom kontekstu objavljujući mnogo lijepih fotografija s privatnih događaja, slavlja i putovanja; bojim se da bismo zbog tog očekivanja i smisla objavljivanja mogli nastradati. Ne možete afirmirati ‘sviđa mi se’ ili komentar koji može biti pozitivan ili negativan. Osoba se treba afirmirati u svojem identitetu, u onome što jest. Kada govorimo o odraslim-punoljetnim osobama, treba se zapitati koja je svrha njihovog objavljivanja sadržaja”, zaključila je Essert i dodala da svoje potrebe možemo zadovoljiti jedino u kontaktu s drugim ljudima, a hiperobjavljivanjem sadržaja riskiramo da nam društvena mreža postane prijatelj.
Don Mihovil Kurkut, direktor nakladničke kuće Salesiana, Nikolina Essert, psihologinja i realitetna psihoterapeutkinja, dr. sc. Davor Trbušić, Odsjek za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu
Don Mihovil Kurkut, direktor nakladničke kuće Salesiana rekao je da su oni prihvatili društvene mreže kao instrument kojim se može doći do ljudi. I samim time nastoje koristi pozitivne elemente Interneta.
Mladi čovjek danas neće ići u knjižnicu kako bi usvojio znanje, neće pitati profesora, već će odgovor tražiti na Google-u ili na društvenim mrežama.
“Uz poznavanje društvenih mreža potreban je i odgoj za društvene mreže. Kad se nađemo u novoj situaciji, moramo biti odgojeni i naučeni kako koristiti taj alat(…) U Salesiani nastojimo odgajati, odnosno do ljudi doći sa sadržajem koji im može biti od koristi za njihove odgojne ili evangelizacijske dileme. Stoga stvaramo sadržaj koji je namijenjen publici koja koristi društvene mreže i odgovore na svoja pitanja traži na društvenim mrežama. “Problem kod očekivanja od djece i mladih da prepoznaju granice prilikom objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama, ovaj salezijanac vidi u odraslima. “Mladi su u nekim stvarima brži i napredniji. Mladi čovjek danas neće ići u knjižnicu kako bi usvojio znanje, neće pitati profesora, već će odgovor tražiti na Google-u ili na društvenim mrežama. To su njihovi mediji! Tu problema imaju roditelji i klasični nastavnici. Na nama je da te stvari shvatimo, pratimo, o njima poučavamo i iskoristimo sve pozitivne potencijale”, istaknuo je don Mihovil.