Mržnja na nekoga tko te povrijedio, ranio, primjena je otrova na nekoga komu želiš da doživi ono što si ti doživio. Međutim, tu drugu osobu nije uopće briga što si ti ljut na nju. Stoga, ta tvoja ljutnja, nepraštanje, otrov ne ranjava tu drugu osobu, nego tebe. Oprost kao temeljni alat uskrsnuća bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" koju je 9. svibnja vodio župnik župe sv. Josipa u zagrebačkim Gajnicama vlč. Branimir Budinski.
Vlč. Branimir Budinski slušatelje je upozorio da neopraštanjem drugima zapravo truju sami sebe jer je mržnja na nekoga tko te povrijedio, ranio, primjena otrova na nekoga komu želiš da doživi ono što si ti doživio.
“Tvoja ljutnja, nepraštanje, otrov ne ranjava tu drugu osobu, nego tebe. Poznajem jednu ženu koju je muž napustio, 8 godina je već odsutan, ima sređen život, ponovno je u nekoj vezi s jednom ženom, i nije ga briga jesi li ti ljuta i trpiš li zbog toga. On je krenuo dalje, žalosna činjenica, ali krenuo je dalje. Tako da, ako te mrzim, ja zapravo tebi dajem dopuštenje da me i dalje ranjavaš iako nisi prisutan te da kontroliraš moj život”, objasnio je vlč. Budinski.
Dobro je jedini način kojim možeš pobijediti zlo, kad iz tvojih usta poteče dobra riječ, Božja riječ, ne riječ mržnje i osvete.
Mnogi ljudi se danas pitaju kako oprostiti, kako prijeći preko loših stvari koje im je netko učinio. Za katolike ključno je moliti za drugu osobu i predati križ mržnje koji nose Gospodinu u ruke.
“Mnogi ljudi me u razgovoru pitaju kako oprostiti? Silno bi htjeli oprostiti, ali ne znaju na koji način, što trebaju učiniti, poduzeti. Ono što im obično kažem je sljedeće: Ne smiješ poduzeti ništa, ne čini ništa! Kako to? Jer prije nego išta učiniš, trebaš vidjeti što Bog želi od tebe da uopće učiniš. Prva i osnovna stvar za koju sam siguran da Bog želi da ju učiniš (jer ti to govori u svojoj Riječi na više mjesta u Bibliji) jest da moliš za svoje neprijatelje. To je prije svega”, naglasio je župnik župe sv. Josipa.
Trebaš moliti, blagoslivljati da tebe Gospodin spasi, da tebi otvori oči.
Proklinjanjem i preziranjem čovjek sebi čini zlo i širi crnilo iz kojega je teško izići. Molitvom omogućuje drugoj osobi da joj Bog objavi strahotu čina koji je počinila. Svaki čovjek treba se suočiti s istinom pred Bogom prije ikakve druge akcije i da bi znao u kom smjeru treba krenuti, nužno je da otkrije gdje se nalazi sada.
“Bog od mene ne traži da se opraštanjem osjećam drukčije u odnosu na onoga tko me povrijedio. Naime, velika zamka u koju mnogi vidim da upadaju jest da obično misle kako je dokaz, potvrda da su oprostili to da osjećaju nezamjeranje, blagost, ugodu vezano za tu osobu. To je krivo! Bog od mene traži da molim za tu osobu; da ju blagoslivljam, ne da ju proklinjem (da koristim govor dobra vezano za nju, a ne govor mržnje i zla). Ako i govorim o nekome tko me povrijedio pred drugima, to neću govoriti zato da dodatno ocrnim tu osobu, nego da to iskustvo ranjavanja podijelim s drugim ljudima. U tom je kontekstu dopušteno i dobro za tebe govoriti o onome tko te povrijedio. Zašto? Jer je tvoj motiv govora o njemu dobar.”
Najprije je poslušnost Bogu koja čovjeka dovodi do vjere kojom mu Bog daje moć i blagoslov za čin, akciju praštanja prema toj osobi kao nagradu za poslušnost prema Njemu.
Moli Boga da ti očisti um od svih zala i pobudi volju da se upustiš u avanturu s Kristom te uđeš u odnos s Njime kako bi imao novi, slobodan život, da će ti Otac biti mjerilo u svemu, pa ćeš ispunjen Duhom znati živjeti kao Njegovo dijete.
“Trebaš moliti, blagoslivljati da tebe Gospodin spasi, da tebi otvori oči. Vidite, riječ je o tvojoj poslušnosti prema Bogu, o tome se ovdje radi, o tvom odnosu s Bogom, a tu se vidi kakav je taj odnos. Ako i dalje osjećam ljutnju prema toj osobi, ne smijem misliti da nisam oprostio toj osobi jer se i dalje jednako osjećam, ne. Ja sam svoj dio učinio, sad je, Bože, tvoj red da promijeniš moje osjećaje, način na koji doživljavam tu osobu u svome životu. Nemojte lomiti svoje osjećaje jer ćete se slomiti, same sebe povrijediti, jer ne možeš ti proizvesti oprost, to čini Bog, i tek nakon oprosta mijenja tebe, tvoje afektivnosti u odnosu na taj čin volje koji si poduzeo”, objasnio je slušateljima vlč. Budinski.
Što je Isus više ljubio progonitelje, to im je srce postajalo kruće. Što je sunce svijetlije i jače prema mekanom blatu, to ono postaje toliko kruto da postane tvrdo kao kamen.
Najprije je poslušnost Bogu koja te dovodi do vjere kojom ti Bog daje moć i blagoslov za čin, akciju praštanja prema toj osobi kao nagradu za poslušnost prema Njemu.
“Čitajte malo sv. Pismo, što je više iscjeljivo, liječio, uskrsavao, to je mržnja Njegovih neprijatelja bila veća i snovali su kako da Ga pogube. Njegova ljubav prema neprijateljima nije Ga lišila smrti i muke prije toga, ali On nije bio ispunjen mržnjom, gorčinom. On nije bio zatrovan i ušao u igru sa smrću, nego ostao cjelovit, savršen, kao Otac Nebeski. Nije ušao u igru dvaju zrcala u kojoj je postajao sve sličniji neprijatelju. To je demonska igra u kojoj postaješ sve sličniji neprijatelju i sam postaješ demon na kraju te igre.”
“Otac je mjerilo, okreni se Njemu. Moli Boga da ti očisti um od svih zala i pobudi volju da se upustiš u avanturu s Kristom te uđeš u odnos s Njime kako bi imao novi, slobodan život, da će ti Otac biti mjerilo u svemu, pa ćeš ispunjen Duhom znati živjeti kao Njegovo dijete”, zaključio je vlč. Branimir Budinski.