„Jedini način kako odbiti od sebe sve te 'ali' napasti je ustrajna i iskrena molitva. Nakon što nas je Petar naučio reći oprosti, a Matej izvoli, Toma nas uči kako ćemo reći molim'“, poručio je vlč. Ivica Cujzek, jedan od petorice svećenika koji utorkom od 20 sati u emisiji „Tebe tražim“ Hrvatskog katoličkog radija promišljaju o čovjekovoj potrazi za Bogom.

Riječi pune ufanje iz Svetog pisma mogu nam biti snažan poticaj usred svakodnevnih izazova na hodočašću nade.

Je li konačno došlo vrijeme da se prestaneš osuđivati i počneš voljeti?

Mnogo može žarka molitva pravednikova, čitamo u Jakovljevoj poslanici. No, vjerujemo li zaista u to?

U čemu se sastoji "Mali put" dobro nam poznate sv. Male Terezije? Zanima li vas kako se nositi sa vlastitim slabostima, grijesima i obeshrabrenjima?

Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Goran Azinović, u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu promišlja o važnosti pouzdanja u Gospodina unatoč životnim nedaćama.

Mržnja na nekoga tko te povrijedio, ranio, primjena je otrova na nekoga komu želiš da doživi ono što si ti doživio. Međutim, tu drugu osobu nije uopće briga što si ti ljut na nju. Stoga, ta tvoja ljutnja, nepraštanje, otrov ne ranjava tu drugu osobu, nego tebe. Oprost kao temeljni alat uskrsnuća bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" koju je 9. svibnja vodio župnik župe sv. Josipa u zagrebačkim Gajnicama vlč. Branimir Budinski.

Zapitajmo se što je zaista najvažnije dok svakodnevno trčimo za novcem, poslom, obavezama zaboravljajući na Boga i stavljajući ga na posljednje mjesto u svom životu. Možda mislimo da ćemo nekad kasnije imati više vremena za Boga, ali to je samo laž koju nam redovito servira đavao kako bi nas odvukao od Boga. Istina je u tome da ne znamo koliko ćemo dugo živjeti na zemlji i kada nam se bliži posljednji čas, zbog toga je svaki trenutak pravi trenutak za obraćenje i zajedništvo s Bogom.

U povodu proslave 124. rođendana blaženog Alojzija Stepinaca prenosimo njegovu okružnicu upućenu vjernicima na blagdan Svete Obitelji, 7. siječnja 1945. godine, u kojoj je kardinal izrazio potrebu da budemo što čvršći što su nevolje koje nas pritišću jače jer su one znak Božje ljubavi prema nama.

Kršćanin je često u napasti da odgovori: “Oče, ja te ne vidim…” Naš hod zemljom je zamraćen, no Bog nas vidi i to je najvažnije. Bog nas nikad ne ostavlja, ni na trenutak.