U srijedu, 29. ožujka, u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju održana je peta i posljednja korizmena kateheza koju su međugorski fratri održavali svake srijede kroz vrijeme korizme nakon večernje svete mise. Podsjetimo, u prvoj korizmenoj katehezi međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić govorio je na temu korizme, kako je nastala, koje su specifičnosti vremena korizme i slično, u drugoj katehezi fra Antonio Primorac govorio je o postu, treću katehezu fra Jure Barišić je posvetio molitvi, a u četvrtoj katehezi fra Ivan Hrkać je pričao o djelima ljubavi i milosrđa.

Sinoćnju petu katehezu vodio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić koji je govorio o svetom vazmenom trodnevlju, to jest o Velikom četvrtku, petku i suboti. Večer je započela kratkom molitvom, a zatim je fra Zvonimir Pavičić na početku kazao da u početku nije bilo sveto vazmeno trodnevlje, već je bio samo jedan dan slavlja, odnosno godišnje slavlje Uskrsa, donosi Radio Mir Međugorje. 

Plamen je znak Kristova božanstva, božanstva koje Krist daje nama jer je svojim uskrsnućem raspršio tamu.

„Pasha znači prijelaz, mi kršćani ne slavimo onaj prijelaz preko Crvenog mora, nego slavimo Kristov prijelaz iz smrti u život. To je temelj naše vjere, to je ono što sv. Pavao kaže da ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je vjera naša. Možemo slobodno reći i ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je i korizma naša, ako ne svetkujemo uskrsnuće onda je uzaludna korizma naša. U tom uskrsnuću slavimo Kristov prijelaz iz smrti u život, ali Krist nije sam prešao, Krist je sve nas ponio u tom prijelazu, otvorio nam vrata raja” rekao je fra Zvonimir.

Objasnio je da je Veliki četvrtak specifičan, ne samo po Misi večere Gospodnje već jer je na Veliki četvrtak svećenicima zabranjeno slaviti mise bez naroda. Mise se slave samo u župnoj crkvi kako bi se izrazilo jedinstvo Crkve okupljene oko Gospodina, odnosno jedinstvo župne zajednice koja slavi Kristovo otajstvo. Fra Zvonimir naglasio je da na Veliki četvrtak Isus nije ustanovio samo Euharistiju već je ustanovio i Sveti red, tako da svećenici u misi posvete ulja u katedrali obnavljaju svoje svećeničke zavjete.

Pasha znači prijelaz, mi kršćani ne slavimo onaj prijelaz preko Crvenog mora, nego slavimo Kristov prijelaz iz smrti u život. To je temelj naše vjere, to je ono što sv. Pavao kaže da ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je vjera naša.

“Misa večere Gospodnje svečana je euharistija u kojoj se slavi spomen kada je Isus uspostavio euharistiju. To je uobičajena misa, ali se razlikuje od korizmenih misa zato što svećenik zapjeva „Slavu”. Zanimljivo je kada svećenik zapjeva „Slavu” tada se upale sva zvona na crkvi i ona zvone dok se pjeva „Slava”, a kada se otpjeva, tada se zvona ugase i ne zvone sve do „Slave” na Veliku subotu na Vazmenom bdijenju. Ona se ugase da bi nama pomogla da poniremo u tu šutnju kada je zaručnik otet Crkvi. Upravo taj prestanak zvona poziva nas na molitvu da Isusa pratimo u šutnji poput apostola Ivana, poput Isusove majke koji su ga pratili u šutnji u Pilatovu dvoru, koji su promatrali njegovu muku, koji su dolazili na njegov grob, kako bi, prateći ga, došli do uskrsnuća, do praznoga groba”, kazao je fra Zvonimir, te naglasio još jednu specifičnost Mise večere Gospodnje, a to je pranje nogu gdje je sadržana Isusova zapovijed da ljubimo jedni druge.

Svako kršćansko bdijenje je povezano s iščekivanjem Gospodinovog ponovnog dolaska. Tako je iščekivanje Uskrsa iščekivanje Kristovog ponovnog dolaska i u tom svako bdijenje ima svoj smisao gdje iščekujemo Kristov ponovni dolazak.

„Na Veliki petak nema mise, ali postoje obredi Velikog petka. Kao što sam rekao, tada nema zvona, nema orgulja, kako bi se osjetila ta šutnja, te posebnost vremena da je Krist uzet. Ta šutnja je jako važna i za Veliki petak, jer na Veliki petak vjernici su okupljeni, ali nema zvona koja najavljuju početak mise, nego svećenik u crkvu uđe s ostalim svećenicima i đakonom u šutnji, bez ikakve pjesme ili govora, dolazi ispred oltara, te se prostre. Svi kleknu oko njega, a svećenik se prostre. To je nama svećenicima, kada se redimo, znak naše osobne potpune posvete Bogu. Ali na Veliki petak tada je svećenik „In persona Christi” u osobi Isusa Krista, i tada ta prostracija označava Kristovo predanje za nas. Krist je predao sama sebe, i ta prostracija kada svećenik legne ispred oltara i kada u šutnji leži ispred oltara, tada trebamo promišljati koliko nas je Krist ljubio da je predao sama sebe za nas. To je jedan od najupečatljivijih trenutaka Velikog petka. Zatim, čitaju se čitanja koja govore o Isusovoj muci i pjeva se Muka, tako da se ulazi u te dane u Kristovu spasenjsku žrtvu za nas ljude”, kazao je fra Zvonimir te dodao još nekoliko posebnosti Velikog petka kao što je primjerice ljubljenje križa, odnosno čašćenje križa Kristova, kada se otkriva križ, te se pjeva „Evo, drvo križa”.

Krist nam daje svoje božanstvo, on nam je svojim uskrsnućem otvorio vrata neba da i mi u njegovom prijelazu možemo imati svoj prijelaz u nebo i da naš život ovdje nije prolazan, nego prijelazan, da mi ne umiremo, nego prelazimo na nebo, prelazimo u Kraljevstvo Božje.

„Vazmeno bdijenje je središte čitave liturgijske godine, to je slavlje nad slavljima, najveće slavlje koje mi možemo imati. Bdijenje se zove zato što Crkva bdije iščekujući svjetlo Uskrsa. Prije su kršćani bdijenje započinjali u noći, pa sve do prve zrake sunca, čitali bi Sveto pismo, probdjeli bi sve do prvih zraka sunca. Kristovo uskrsnuće donosi to svjetlo. Svako kršćansko bdijenje je povezano s iščekivanjem Gospodinovog ponovnog dolaska. Tako je iščekivanje Uskrsa iščekivanje Kristovog ponovnog dolaska i u tom svako bdijenje ima svoj smisao gdje iščekujemo Kristov ponovni dolazak. Svjetlo, odnosno sama uskrsna svijeća simbolizira Krista” objasnio je fratar.

U tom uskrsnuću slavimo Kristov prijelaz iz smrti u život, ali Krist nije sam prešao, Krist je sve nas ponio u tom prijelazu, otvorio nam vrata raja.

“Na Vazmeno bdijenje svi bi trebali doći sa svijećama. Plamen je znak Kristova božanstva, božanstva koje Krist daje nama jer je svojim uskrsnućem raspršio tamu. Isus obasjava svijet, Isus obasjava tamu grijeha, Isus uništava grijeh i smrt, te nam daruje svjetlo, odnosno život. Zato ćete u Uskrsu toliko puta slušati o svjetlu, jer je u tom svjetlu sadržana ta snaga kojom Krist pobjeđuje grijeh i smrt. Kada se taj plamen dijeli vjernicima, tada mi na simboličan način prikazujemo da mi uzimamo od tog Kristova božanstva. Krist nam daje svoje božanstvo, on nam je svojim uskrsnućem otvorio vrata neba da i mi u njegovom prijelazu možemo imati svoj prijelaz u nebo i da naš život ovdje nije prolazan, nego prijelazan, da mi ne umiremo, nego prelazimo na nebo, prelazimo u Kraljevstvo Božje”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, te se na kraju zahvalio svima koji su dolazili na ove korizmene kateheze, uz najavu da će se kateheze opet održavati i u vremenu došašća s još zanimljivijim temama.