Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu!

P. Krasicki potaknuo je vjernike da pred Gospodinom duhovno razderu svoje srce, da post, molitva i milostinja budu istiniti. Upozorio je na ljudsku sklonost činjenja pobožnosti i naizgled dobrih djela izvana, a da se ne događa suštinska promjena unutar čovjeka i obraćenje našeg srca, na što nas potiče sâm Isus.

„‘Obratite se i vjerujte Evanđelju’, Isus nam kaže. Mi želimo odmah vidjeti plodove naše molitve, a plodova nema. Možda nekad treba godinu dana, ili deset godina – da se skruši i omekša tvoje srce. Zato je Isus došao objaviti taj nauk. Izašli smo iz raja i u raj ćemo se vratiti. I darovan nam je Duh Sveti, pratitelj. Imajmo čežnju da se želimo promijeniti. Mi bismo htjeli da se puno toga promijeni u nama ili drugima, ali život se sastoji od malih događaja, detalja“, istaknuo je p. Krasicki.

Novost Kafarnauma

Važnost činjenja naizgled malog koraka, male promjene u životu koja ima velike i pozitivne posljedice za nas i druge, predavač je pokazao na primjeru iz Isusovog života.

Naime, nakon 30 godina svoga života u Nazaretu, Isus je otišao u 20 kilometara udaljeni Kafarnaum i nije se više vratio u Nazaret. U Kafarnaumu je iznajmio kuću kod Andrije i kod Petra i tu se dogodilo nešto novo.

„U Kafarnaumu Isus susreće Petra, Andriju, Ivana i Jakova. Tako nastaje Crkva. Nastaje zajednica, nastaje nešto novo. To je detalj koji puno toga mijenja. U Kafarnaumu Isus je susretao bolesne ljude koji su trpjeli. I tu se događa oslobođenje – na poganskom, odbačenom mjestu, gdje svi dolaze i traže Gospodina. Tu raste Crkva, tu Isus čini čudesa, stavlja svoje ruke na bolesnike, izganja zloduhe. Počinje sve novo, sve dobiva novu dimenziju“, istaknuo je p. Krasicki, rekavši da Isusova selidba iz Nazareta u Kafarnaum predstavlja puno više od same činjenice selidbe koja postaje vidljiva u njegovom javnom djelovanju.

Odlaskom Isusa u Kafarnaum, „sve dobiva novu dimenziju, sve počinje ulaziti u svjetlo i silu Duha Svetoga. Isus izlazi iz svoga skrovišta, sada svi imaju pristup Mesiji. U Kafarnaumu Isus javno poziva svoje prve učenike. S njima će Isus pobjeđivati i osvajati cijeli svijet. Iz Kafarnauma Isus će kretati kako bi evangelizirao. Isus se pomaknuo samo 20 kilometara od Nazareta, nakon 30 godina života – i sve se promijenilo! Koliko je stvari učinila, koliko je procesa pokrenula ta promjena, detalj – odlazak Isusa iz Nazareta u Kafarnaum? Ispunila je Izaijino proročanstvo da će doći Mesija i da će sve ljude koji žive u tami podići i osloboditi“, poručio je p. Krasicki.

Odlaskom Isusa u Kafarnaum, sve dobiva novu dimenziju.

Strah od promjene

U tom kontekstu, upozorio je kako se mnogi, nažalost, boje promjene. Ljudi se boje učiniti ili prihvatiti promjenu. „Mi ljudi bojimo se promjena, osobito kad je ta promjena pod nekim pritiskom. Kažemo, već smo uštedjeli novaca, kupili smo auto, stan. Što ako Bog bude od nas tražio previše? Hoćemo li mu to moći dati?

Ne boj se ako se u tvom životu mora dogoditi neka promjena – i to čak pod nekim pritiskom!

Ne boj se toga, jer ta promjena je u Božjim rukama. Ta promjena je u Božjim dlanovima. To je ta promjena, ali ponajprije promjena tvoga srca. Upravo tu se počinje razlijevati rijeka Duha Svetoga, na tom mjestu – kada ti kažeš da više ne možeš. Kada ti priželjkuješ promjenu, to je već jako dobar znak. Jer tada želiš hrabro zakoračiti dalje. ‘Želim se promijeniti, ja više ne mogu tako’“, ohrabrio je p. Krasicki, potaknuvši da hitno moramo mijenjati svoje stanje „ako stalno živimo u nekom grijehu, ako se stalno klanjamo sebi, nekim drugim stvarima i ljudima koji nisu Bog“. To moramo promijeniti, jer to će nas uništiti.

„Poput ljudi iz Kafarnauma, svi mi tražimo zdravlje, tražimo da nas Bog oslobodi, da nas Bog ojača, iscijeli. Ali često zaboravljamo da to čini Bog. I odlazimo na različita druga mjesta, tražeći tu snagu – pored Isusa!? Zašto mnogi odlaze od Isusa? Zašto ne idu k svjetlu nego idu k tami?“, upitao je p. Krasicki, spomenuvši pritom odlaske kod vidovnjaka, praznovjerno korištenje privjesaka i odlaske ljudima koji sebe stavljaju na mjesto Boga.

Pozvani smo živjeti novost Duha Svetoga kojega trebamo zazivati čim ujutro ustanemo.

„Pogledaj gdje moraš napraviti tih 20 kilometara koje je Isus učinio od Nazareta do Kafarnauma! Pogledaj gdje trebaš napraviti makar kilometar promjene! Takve promjene su najjače. Detalj! Jedan mali detalj koji će sve promijeniti“, potaknuo je predavač, podsjetivši kako nije moguće dugo hodati s cipelom u kojoj se nalazi kamenčić, jer to smeta.

 Slobodno srce

„Tako je i s grijehom. Najgore je kada se naviknemo na to, na grijeh. ‘A neka…’. Ali, Gospodin to ne želi od nas. On želi potpuno drugo. Gospodin želi tvoje slobodno srce. Isus gleda u tvoje srce i on poznaje tvoje srce. Možeš moliti 150 krunica, možeš postiti, davati milostinju, sve što Isus kaže.

Ali, ako se tvoje srce ne obraća, ako se ono ne pomiče s puta, ako stoji na istom mjestu, uzalud je sve.

„Uzalud! Tvoja molitva neće biti uslišana“, upozorio je p. Arek, u tom kontekstu istaknuvši Isusovu riječ: ‘Pravednost vaša mora biti veća od pravednosti farizeja’”.

„Postim, a nisam oprostio nekome u srcu. Čemu to? Kažemo, nisam ubio. A Isus kaže, ako prezireš nekoga, ideš u pakao. Takva je Božja riječ. To ne kažem ja, nego Isus. Grijeh osobu rastače i ide se u pakao. To je Isus rekao, u Evanđelju. Svi smo pozvani ići u nebo“, naglasio je p. Krasicki, potaknuvši da se nadiđe farizejsku svetost.

„A farizeji su bili sveti ljudi, čistunci, mnogi su htjeli biti farizeji. Čitali su Bibliju, poznavali Zakon, molili su, postili. A iznutra, katastrofa“, rekao je propovjednik, podsjetivši na farizeja koji se u hramu hvalio pred Bogom kako ide u hram, posti. No, takvo uznošenje sebe Isus nije pohvalio.

P. Krasicki upozorio je na izvanjsko življenje religioznosti koje je prozivao i Isus, prakticiranje pobožnosti pri čemu se „natječemo s drugima i uspoređujemo s nekim, pritom smo skloni sami sebe hvaliti i uzvisivati”.

Mi ljudi gledamo na druge izvana. Ali, nije važna vanjština, nego srce. Shvatimo Isusove riječi!

„Pomaknimo se barem jedan kilometar, da živimo u Kafarnaumu. To znači, mijenjati svoje srce. Isus nije došao ukinuti zakon, nego dopuniti zakon. Ozbiljno shvatimo Božju riječ! Isusov zakon, Božji zakon mora zaživjeti u našim srcima. To je moguće u sili Duha Svetoga. Nemojmo reći da to ne možemo. Nemojmo odustati od obraćenja“, potaknuo je p. Krasicki, potaknuvši na čitanje Svetog pisma u kojem je „spasonosna Božja riječ upućena čovjeku”.

„Blagoslovljena Božja riječ koja nas odgaja. Otvorimo se Duhu Svetome da nas prožme. Postoji sve više potreba za molitvom Duhu Svetome. Dođi, Duše Sveti! Vrlo jednostavno. Pohodi me, Duše Sveti. Ti si duh savjeta – daj da nešto riješim. Svi smo pozvani živjeti novost Duha Svetoga svaki dan. Neka nas napuni Duh Sveti svojom snagom. Dok se kajemo za svoje grijehe, tada se razlijeva Božja milost. I vrhunac, kada Krist daje svoje tijelo i umire na križu – tada se spušta na nas Duh Sveti. Nemojmo to zaboraviti! Slušajmo njegov glas. Dok se Isus krstio na Jordanu, Bog Otac iz oblaka je rekao: Slušajte njegov glas. Ovo je moja milina, moj Sin. U njemu mi sva milina. Svaki put kad čujemo Božju riječ, dogodit će se pomazanje Duhom Svetim“, poručio je p. Arek Krasicki.