Mlade djevojka Chiara Luce Badano širila je radost i utjehu svima oko sebe, u teškoj bolesti. Kad je čula dijagnozu, rak kostiju, nakon kratkog vremena rekla je:

„Ako, Isuse, ti to želiš, ja to želim.“

Nevjerojatne riječi za djevojku koja je jedva napunila 17 godina.

Kroz bolest je Chiara svjesno prikazivala svoju patnju Bogu, čak i u sitnicama. Kad bi joj ispadali pramenovi kose, ponavljala je:

„Za tebe, Isuse.“

Posebno je dojmljivo njezino prihvaćanje vlastite smrti i briga za roditelje. Da bi je utješila, majci je savjetovala:

„Majko, kad ćeš me spremati za sprovod, ponavljaj: ‘Chiara sada gleda Isusa.’
Tako će ti biti lakše.“

Chiara Luce Badano/ Foto: Wikimedia Commons

Prošla je nekoliko teških operacija, a na trećoj operaciji amputirana joj je noga.

Kardinal Saldarini je čuo za ovu nevjerojatnu tinejdžericu i otišao ju posjetiti u bolnicu. Posve zapanjen rekao je: „Svjetlo u tvojim očima je sjajno. Odakle dolazi?“ Chiarin odgovor je bio jednostavan:

„Pokušavam voljeti Isusa što više mogu.“

Preminula je u 19. godini.

Jedan od njenih liječnika je primijetio: „Kroz svoj osmijeh i svoje oči pune svjetla, pokazala nam je da smrt zapravo ne postoji. Postoji samo život.“

Kao što kaže sv. Pavao: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“ (Fil 1, 21)

sprovod/ Foto: Canva

Duboka vjera mijenja pogled na kraj života.

Kršćanska nada ne uklanja križ, ali mu daje smisao. U zajedništvu s Kristom, bolest i smrt ne predstavljaju kraj, nego prijelaz, put prema punini života.

„Čovjek se boji nepoznatog, nečeg što ne poznaje, što ne zna. Ali ako smo mi, vjernici, kršćani, ako znamo kamo idemo, ako znamo kome idemo, ako znamo da nas čeka naš dobri Stvoritelj, naš nebeski Otac, da nas čeka njegov zagrljaj pun ljubavi, onda nije baš da ne znamo kamo idemo. Onda se i strah od smrti ublažava, a može čak i nestati.

Ako imamo vjeru, možemo nekako zaključiti: što bolje poznajem Boga, to se manje bojim smrti.“, zaključio je vlč. Mlakar.