Fra Vendelin o svećenicima

Časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak (1861.-1933.) često je govorio svećenicima i svećeničkim pripravnicima. Mnogim je svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima bio ispovjednik ali i „duhovni vođa”. Naglašavao je da svećenici uz askezu, trebaju znati i kršćansku mistiku te pomagati drugima u duhovnome rastu. Isticao je da je svećenik dužan poznavati zakone kršćanskoga usavršavanja te načine kako ih primjenjivati na konkretne slučajeve. Govorio je da ako možda svećenik i nema osobnih mističnih iskustava, može ih naučiti iz života svetaca ili od vrsnih učitelja duhovnosti.

Fra Vendelin je isticao da je svećenik poput Gospodina Isusa, liječnik duša.

On treba poznavati sredstva kojima se liječe duhovne bolesti. Svećenik mora znati i to kako duhovno zdravlje očuvati. Za slugu Božjega fra Vendelina svećenik je duhovni otac koji je pozvan odgajati prave duhovne osobe, pomagati im odbaciti grijeh i različite karakterne mane i nesavršenosti te ih upućivati na put dobra i istine. Svećenik mora svojim vjernicima biti duhovni vođa na putu kreposti i kršćanske savršenosti. Da bi svećenik to mogao, mora usvajati znanja iz duhovnosti i tako se osposobljavati za vršenje svoje pastoralne zadaće.

Učitelj i primjer duhovnosti

Sluga Božji fra Vendelin Vošnjak bio je čovjek silne vjere i duboke, autentične molitve.

Bio je otvoren djelovanju Duha Svetoga.

Jedna od najjačih značajki njegove duhovnosti bila je crkvenost. Crkva je za njega bila duhovna majka, a tu uzvišenu zadaću joj je povjerio njen utemeljitelj Isus Krist. On je čvrsto vjerovao da je Crkva Božanska ustanova, zamišljena po naumu Oca nebeskoga, utemeljena od Isusa Krista, vođena i snažena Duhom Svetim. Fra Vendelin je bio privržen Crkvi i njenom vodstvu, Svetom Ocu i crkvenoj hijerarhiji. Njegovao je osjećanje s Crkvom “sentire cum Ecclesia”, a to je značilo prihvaćati njezine odluke, evanđeoske savjete i liturgijske propise. On je sve to prihvaćao i svjedočio u javnom i privatnom životu i ponašanju, na što je poticao i franjevačku braću dok je bio provincijal, jer Crkva je ona garancija obnove franjevačkog oblika života i opstanka Reda i Provincije. (Vendelin, informativni bilten vicepostulature, br. 14. 2006.)

Cijenio je i doživljavao euharistiju.

Jedan prof. crtanja s periferije Zagreba, dok je fra Vendelin bio na službi u Zagrebu, svjedočio je kako je dolazio nedjeljom na Vendelinovu misu. „Ako ne idem na misu p. Vendelina, osjećam se kao da nisam ni bio na misi. Kad sam ga vidio kod oltara, nisam trebao ni molitvenik ni krunicu. Bilo mi je dosta da njega gledam. Sve je bilo naravno, a opet tako divno, svaka njegova kretnja. Sve drugo bilo je takvo, da se ne da izreći. Nešto nadzemaljsko! I njegovo pjevanje na misi je bilo takvo da ne mogu opisati”, istaknuo je profesor.

Sluga Božji fra Vendelin Vošnjak dugo se pripremao za služenje mise i još više je zahvaljivao nakon mise. Znao je i osjećao da je misa ono najsvetije što Crkva ima, a u njoj pretvorba, sam silazak Boga na oltar među nas, i to se događa u svakoj misi. On je toga trajno bio svjestan. Bio je primjer euharistijske pobožnosti.

Fra Vendelina su poštivali i cijenili i izvan samostana. Kaže se da se sveci druže i prepoznaju. Otac Srećko Majstorović, vicepostulator Vendelinove kauze, piše kako je neki svećenik pitao biskupa Langa o duhovnom životu, a da mu je ovaj odgovorio: „Idite k ocu Vendelinu, on će vam reći!”

O životu fra Vendelina Vošnjaka

Sluga Božji fra Vendelin Vošnjak rođen je kao Mihael Vošnjak u mjestu Konovo kod Velenja u Sloveniji, 13. rujna 1861. godine. U Franjevački red stupio je 1878. godine te u samostanu u Zagrebu započeo novicijat i tada dobio ime fra Vendelin. Školovao se u Mariboru, Pečuhu i Innsbrucku. Za svećenika je zaređen u Grazu 1884. godine. Nakon završenog studija djelovao je kao nastavnik filozofije i odgojitelj mladih franjevaca.

Kao svećenik revno je ispovijedao i lijepo propovijedao pa je bio cijenjen u narodu.

Bio je prvi provincijal „Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda” sa sjedištem u Zagrebu (od 1900.-1909. i opet od 1924.- 1927. godine). Obavljao je u Franjevačkom redu visoke službe: službu provincijalnog ministra te službu generalnog vizitatora u srednjoeuropskim franjevačkim provincijama. Posljednje godine života bio je gvardijan samostana i čuvar Svetišta Gospe Trsatske na Trsatu.

Preminuo je 18. ožujka 1933. u Zagrebu. Grob mu se nalazi u crkvi sv. Franje na Kaptolu 9 u Zagrebu. Živio je i umro na glasu svetosti.

Postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 1963. godine i sretno je priveden kraju u Zagrebu i u Rimu. Crkva je 18. prosinca 2000. godine „Dekretom o krepostima“ potvrdila da je ostvario život herojskim krepostima i time je dobio naslov časni sluga Božji.

Još je potrebno jedno čudesno uslišanje po njegovu zagovoru da bude proglašen blaženim.

Stoga preporučamo da se moli za njegov zagovor kako bi mogao biti uzdignut na čast oltara.

Uslišanja se šalju na adresu: Vicepostulatura, Kaptol 9, 10000 Zagreb.

Idite k ocu Vendelinu, on će vam reći!