Postoji li koja službena molitva, odnosno obrazac, po kojoj se događaju čudesna uslišanja po zagovoru svetog Josipa?

„Mislim da ne postoji niti jedna molitva koja bi bila tako čudesna po kojoj bi se posebno ostvarivala nekakva znamenja i čudesa”, odgovorio je ‘radijski župnik’ vlč. Damir Ocvirk, inače župnik zagrebačke župe. Sv. Josipa na Trešnjevci, nastavljajući dalje svoje tumačenje:

„Svatko od nas ima iskustvo da je molio različite molitve po kojima je dobio milost. Dakako, među svim molitvama prvenstvo molitve ima ‘Molitva Gospodnja’ koju nas je naučio Isus Krist. To je molitva Očenaša, a svatko onda u svojim pobožnostima može izabrati bilo neki način pobožnosti ili neke oblike molitve koje voli moliti.”

Ne postoji niti jedna čudesna molitva – kaže on – postoji jedino čudo naše vjere s kojim pristupamo molitvi da s vjerom i pouzdanjem upućujemo dobrom Bogu molitvu.

„Ako vjerujemo da nam je Bog blizu – i da Bog uslišava naše molitve – dovoljno je koji puta reći i samo ‘Bože pomozi’ i dragi Bog pomaže u onoj mjeri u kojoj mi našom vjerom i našim povjerenjem dozvoljavamo.”

Nastavlja vlč. Ocvirk da mi možemo izmoliti i tridesetodnevnu pobožnosti svetome Josipu, ako ne vjerujemo u ono što molimo, dragi Bog nam onda neće uslišati – ne može nam uslišati protiv naše slobodne volje.

„Isto tako je važno imati i prave nakane jer dobri Bog uslišava one nakane koje su važne za naše vječno spasenje, a ne samo za naše vremenito dobro. I kad pristupamo molitvi onda naš čin povjerenja uvijek ide riječima ‘Bože ako je volja tvoja… daj mi ovo ili ono…’ ili ‘usliši moju molitvu na ovaj ili na onaj način’, te kad se molimo svecima u zagovor onda isto tako molimo: ‘Sveti Josipe, ako je Božja volja, isprosi mi ovu ili onu milost koja mi je potrebna…’”, zaključio je odgovor.

Ako je Isus uskrsnuo treći dan, kako je onda na križu rekao desnom razbojniku: ‘Još danas ćeš bit sa mnom u raju’?

„Već smo nekoliko puta u emisiji ‘Halo, velečasni?’ rekli da Sveto pismo ne možemo tako doslovno tumačiti. Prije svega Isus je pravi Bog i pravi čovjek. On je svemogući i kad on nešto kaže – to je svemoguće i to je sveostvarivo. Ovdje nije toliko poanta je li taj razbojnik toga časa ušao u Raj ili nije, nego je puno važnije primijetiti što je to Božje milosrđe i što je to Božja ljubav”, poručuje vlč. Damir Ocvirk.

U prvome redu tu vidimo Isusa koji se muči na drvetu križa, koji umire, koji u podnožju križa ima svoju majku, ona za njim plače, a on nekako ostavlja svu svoju bol – i onu fizičku i onu duševnu – na stranu i usmjeren je prema čovjeku, objasnio je ‘HKR-ov župnik’.

„I u tim posljednjim trenucima svoga zemaljskog života On je usmjeren prema čovjeku. Ne samo da oprašta onima koji ga ubijaju i razapinju i opravdavaju taj svoj čin pred Nebeskim Ocem, On evo sluša i prihvaća kajanje razbojnika. To nam, zapravo, govori da nikada nije prekasno zamoliti Boga za oproštenje, nikada nije prekasno pokajati sa jer Gospodin i u onom posljednjem trenutku pri našem posljednjem izdahu, pred smrt, ako se pokajemo prihvaća naše kajanje, prihvaća našu ljubav prema njemu i oprašta naše grijehe.”

„U svome duhovnom spjevu sv. Faustina promatra dušu kako pada prema ponoru, prema paklu, i milosrdni Isuse zove tu dušu – ‘Dušo dođi!’ – a duša znajući koliko je grešna kaže: ‘Za mene nema spasa!’”, prepričava i podsjeća suradnik emisije ‘Halo, velečasni!’ koju ‘Dobar radio za dobre ljude’ emitira već petu sezonu u ovoj formi.

„I dalje tako pada duša prema ponoru pakla, a Isus je ponovno zove – ‘Dođi dušo!’ – i ona postavlja pitanje: ‘Zar za mene ima spasenja? Mogu li se spasiti?’ Pred vratima samoga pakla Isus ponovno zove tu dušu te duša kaže: ‘Evo me!’ Isus je uzima i spašava je.”

U tom duhovnom spjevu sv. Faustine događa se isti događaj s križa, napravio je vlč. Ocvirk analogiju: „Ne postoji niti jedan posljednji” – ponovio je – „posljednji najmanji trenutak vremena za kojega Isus u njemu ne bi mislio ljubavlju prema nama”.

„Isus do tog zadnjeg, zadnjeg, zadnjeg trenutka čeka naše pokajanje da mu se vratimo i On prihvaća to pokajanje. I to je ono najvažnije – poruka Kalvarije – da Isus prihvaća sve koji se kaju i da je Isus na križu umro za sve ljude, bez razlike, za ono vrijeme koje je bilo prije Njega, za vrijeme Njegove smrti i za mnoge-mnoge generacije koje dolaze nakon Isusova uskrsnuća.”

Naglašava da je Isus „svima došao otvoriti vrata Raja”.

„I zato u Vjerovanju kažemo da je Isus nakon svoje smrti sašao nad pakao, došao je potražiti sve one generacije – koji su živjeli prije njega – i prihvaća ih i njima otvara Raj. U istočnoj ikonografiji lijepo se opisuje čin Uskrsnuća gdje Isus uzlazi iz groba i otvara grob Adama i Eve i njih uvodi u Raj, želeći zapravo reći da je svo palo čovječanstvo spašeno Isusovom smrću”, zaključio je vlč. Damir Ocvirk, župnik trešnjevačke župe Sv. Josipa. Snimka emisije – sa svim pitanjima i odgovorima – priložena je u nastavku: